Je li Hajduk dosegao pravu formu ili je Osijek bio slab sparing partner za pravu sliku? Pitanja su uvijek ista, je li čaša pola prazna ili dopola napunjena. Ipak, bez filozofiranja, Hajduk je odigrao kvalitetnu utakmicu. Usudili bismo se reći, na šampionskoj razini. Utakmicu u kojoj je dominirao od prve minute, dvoboj u kojem je stalno napadao, a pritom suparniku nije dopustio da se uključi u susret. Osijek kao da nije ni došao na Poljud, preskočili su igrači Stjepana Tomasa subotnje poslijepodne.
Nijednog protivnika nije Hajduk ovog proljeća tako deklasirao igrom kao Osijek. Brži u svakom dvoboju, agresivniji, tehnički kvalitetniji. Ne, nije pretjerivanje, Hajduk je napokon odigrao na očekivanoj razini. Bijeli su pokazali razliku u klasi. Momčadskoj, ali i pojedinačnoj. Pritom su se dva pojedinca istaknuli iznad ostalih.
Yassine Benrahou potvrđuje sve ugodne epitete kojim su ga obasipali Francuzi pred dvije godine kada je stigao u Nimes. Ove zime, u trenutku kada je stigao na Poljud, nazvao me kolega iz Francuske, nekoć dopisnik SN-a Dragan Zubović:
- Ne mogu shvatiti kako je Hajduk uspio dovesti tako kvalitetnog igrača, taj će dominirati HNL-om.
Ostale su riječi dugo zvoniti u uhu, ali dugo se vuklo i pitanje “je li Marokanac zaista takva klasa?”. Trebalo je Yassineu dva mjeseca da počne poput mađioničara vaditi “čarolije iz šešira”. Protiv Osijeka je odigrao najbolju utakmicu u dresu Hajduka. U trenucima dok su Bijeli lomili defenzivni blok Tomasove momčadi, svaka lopta iz prekida koju je slao Benrahou imala je “teledirigirani” cilj. Dvaput Awaziema, jednom Livaju iz kornera, te Mlakara iz slobodnog udarca. Četiri lopte od kojih je jedna završila u mreži, ali svaka je bila šansa. Što reći za loptu u prostor koja je “rasparala” obranu Osijeka, a Mlakarov “zicer” obranio Malenica?
Bitno raste
Ništa drugo nego se pokloniti i reći “svaka čast majstore”. Yassine Benrahou sigurno nije trkač na duge pruge, njegova defenziva ima “rupa”, ali zato njegove lopte u gradnji akcija stvaraju razliku, diferenciju klase. Benrahou je igrač kojeg se isplati gledati, u njegovim potezima zaista se može uživati. Od pogotka protiv Varaždina iz slobodnog udarca, do sjajnih lopti u susretu s Osijekom nanizao je dva pogotka i dvije asistencije. Tri posljednje pobjede imaju najvećim dijelom potpis kreativnog Marokanca bitno raste i Mlakar. Slovenac je na odličnom putu udvostručiti svoj golgeterski učinak ove sezone.
Prošle godine Mlakar je u prvenstvu došao do brojke od sedam zgoditaka, dok ove ima već devet uz tri koja je zabio u Kupu. Ukupno 12 pogodaka učinak je koji ga je promovirao u drugog strijelca Hajduka. Mlakar je protiv Osijeka najviše ulazio u prigode, imao i dvije velike prigode koje nije iskoristio, a na kraju je zabio šansu iz koje se najmanje mogao nadati pogotku. Kod Leke je zabio pet pogodaka ovog proljeća, tri manje od Livaje. Mlakar bi sigurno imao još bolji učinak da igra na “devetki”, a ne krilu, međutim Leko se izjasnio tko je za njega prvi napadač.
- Možda je problem što mi igramo s jednim napadačem, a za mene je naš najbolji napadač Marko Livaja - kazao je Leko nakon Osijeka.
Sve misli na Kupu
Pitanje doduše nije bilo vezano uz Mlakara, već Nikolu Kalinića, ali svejedno, jasno je tko je prvi “špic” i zašto se Mlakar mora snalaziti na krilu. Međutim, činjenica je da mu dobro ide, kao i kompletnom Hajduku zadnjih mjesec dana, pa se logičnim postavlja pitanje “gdje ste Bijeli bili ranije”. Trebalo je Leki više od mjesec dana da se vrati na provjereni sustav, onda se dodatnih mjesec i pol stabilizirala obrana da bi od sredine travnja, od poraza u Rijeci gdje se igralo bez Livaje i Krovinovića krenulo u seriju čvrstih utakmica. Pet dvoboja zaredom bez primljenog pogotka u kojima je osvojeno 11 bodova uz gol razliku 8:0. Bijeli pobjeđuju čak i kada više nema izražene natjecateljske ambicije i to je detalj koji Leku mora činiti mirnim pred finale Kupa.
- Činjenica je da je sve usmjereno prema finalu sa Šibenikom, ali u velikom klubu si dobar koliko ti je dobra zadnja utakmica - stalno ponavlja Leko.
Ako je zaista suditi po zadnjoj utakmici, Hajduk je dobar. Čak vrlo dobar. Zato Leko može biti miran pred Koprivnicu, a zatim i Rijeku. Sačuvati zdravlje u Podravini i Hajduk s velikim samopouzdanjem ide na Rujevicu. Benrahou je trenutno najveći zalog optimizma, Marokanac je pokazao da je igrač koji može s Livaje skinuti teret odgovornosti. Mlakar može zabijati, ali Benrahou je “mozak” ekipe, glavni kreator svih opasnosti. Ozbiljan igrač za ozbiljan Hajduk.