Mlada hrvatska nogometna reprezentacija u sjajnoj atmosferi pod vodstvom izbornika Ivice Olića krenula je u pripreme za dvije predstojeće utakmice kvalifikacija za Europsko prvenstvo protiv Farskih otoka (5. rujna, Zagreb) i Portugala (10. rujna, Karlovac).
Prvog vratara mlade vrste i kapetana Nikolu Čavlinu nismo htjeli pitati ono kurtoazno “kako ste?” jer smo pretpostavljali da nije dobro. Znate vjerojatno sve, dogodili su mu se kiksevi na vratima Osijeka, izgubio je mjesto prvog vratara u momčadi s Opus Arene. Ali, Čavlina nas je iznenadio odmah na početku.
- Znate što? Nisam bio baš najbolje, ali Bože moj, profesionalac sam, sve se može dogoditi u nogometu. No, kad sam došao u reprezentaciju iz Osijeka, sad sam dobro. Upoznao sam novi stožer i sad se osjećam kao novi čovjek. Mislim da će mi ovaj boravak u mladoj reprezentaciji jako dobro doći, a vjerujem da će ljudi na predstojećim utakmicama s Farskih otocima i Portugalom vidjeti da je ono što se sa mnom događalo možda ipak problem momčadi Osijeka i drukčijeg načina treniranja. Mislim da će ljudi sad, kad stanem na vrata mlade vrste, vidjeti da sam onaj stari - kazao nam je Čavlina u uvodu.
Priznajemo, zaista nam nije bilo jasno zašto je imao one kikseve na vratima Osijeka. Jer, dobro znamo o kakvom se mladom kvalitetnom vrataru radi, on jest definitivno budućnost hrvatskog nogometa kad je vratarski posao u pitanju. Nije to samo naše mišljenje, već i stav, dojam mnogih stručnjaka s kojima smo pričali o njemu. Bavili smo se svakakvim promišljanjima što mu se dogodilo u Osijeku, negdje nam se vrtjela misao da nije negdje psihološki otišao “u out”, da možda nema nekih privatnih problema o kojima mi ništa ne znamo. Iskreno, zaista nismo niti u snu mogli očekivati da je Čavlina sposoban onako kiksati kao što je kiksao.
Loš osjećaj
U utorak nam je ponudio odgovor što mu se dogodilo...
- Uvjeren sam da su svi moji kiksevi koji su se događali stvar novog načina treniranja u Osijeku! Kad sam došao, talijanski trener vratara želio me skroz promijeniti. Sve je htio mijenjati. Sve ono što sam radio zadnjih 12-13 godina, koliko sam već vratar, najednom ništa nije valjalo. Nisam se osjećao najbolje, točnije, nisam se uopće osjećao dobro. I onda stvari krenu nizbrdo. Da stvar bude gora, kad napravim pogrešku, nema naših igrača u blizini da je isprave i, eto, primim gol. Sve je išlo jedno za drugim, po Murphyjevom zakonu, ako nešto može poći naopako, poći će naopako. Ali kod mene se ne bi događale te pogreške da sam bio onaj stari, da sam radio ono što najbolje znam. Trenutačno u Osijeku radim neke stvari koje - ne znam! Još se učim, ali...
Ali?
- Nije da mi odgovaraju.
I da, kako to obično ide, baš po tom Murphyjevom zakonu, ne ide i kad ide. Na uzvratnoj utakmici s azerbajdžanskom Zirom obranio je tri jedanaesterca u raspucavanju za prolaz, trebao je biti junak, ali njegovi kolege uspjeli su “zaribati” četiri puta.
Sreća u nesreći
Toliko, naime, puta nisu uspjeli zabiti domaćem vrataru i Osijek je senzacionalno ispao iz Konferencijske lige.
- E da, to je bila ona klasična sreća u nesreći. Obranio sam tri jedanaesterca, a mi smo ispali. Što mi to sada vrijedi, gdje si bio, što si radio... Obranio tri? Pa što, ispali smo.
Kako se osjeća sad kad je izgubio mjesto prvog vratara, a kojeg je opet preuzeo iskusni Marko Malenica, koji je branio protiv Hajduka na Poljudu? Je li to veliki šok za Nikolu?
- Nije prvi put. Dogodilo mi se to i u Lokomotivi. Na početku prošle sezone. Doživljavam to kao dio posla. Na meni je sad raditi samo ono što najbolje znam. Kad se vratim u Osijek, radit ću ono što sam radio. U tome sam bio najbolji. Naravno da se krivo ne shvati, upijat ću neke savjete trenera, one koje mi mogu dobro doći. Ali, definitivno ću raditi ono što najbolje znam jer, ponavljam, tada sam najbolji.
Nije bilo lako podnijeti niti onu priču s navijačima, zvižduke s tribina.
- Da... Ali čak me to nije tako pogodilo jer to je na neki način normalno. Navijači su na tribinama, imaju pravo izraziti svoj stav, pa i zviždukom. U većim klubovima moguće je da svaki vikend netko naleti na navijački volej. Nakon one utakmice sa Šibenikom sam se ispričao, ali nisam ja baš neki klinac koji je jučer došao na nogometne terene, pa da mi se zviždi svaku utakmicu...
Prava blagodat
U mladoj vrsti sad također ima novog trenera zaduženog za golmane, negdašnjeg reprezentativca Vladimira Vasilja. Jesu li se u ovom kratkom vremenu uspjeli upoznati, kako ide početak suradnje?
- Vladimir me zvao prije nekih tjedan dana. Pričali smo, naravno da me pitao kako sam, kako se osjećam. Hvala mu na tome, jako me razveselio taj poziv. Ovdje u reprezentaciji su stvarno odlični ljudi, tako se kao i svi drugi super osjećam. Izbornik Ivica Olić, pomoćnik Niko Kranjčar, trener vratara Vasilj, kompletni stožer... Baš se vidi da su to ljudi koji su godinama u nogometu, pogotovo izbornik i Niko. To su ljudi koji su imali ozbiljne karijere i znaju točno što treba. Od prvog dana otkako smo se skupili odmah se osjetila neka druga energija, vidjelo se kako ima ogromnog elana. Svi smo nasmijani na treningu... To mnogo toga govori, zar ne? Pravi je potez i prava blagodat što smo dobili takav stručni stožer.
Izbornik Ivica Olić je na press-konferenciji kazao da ostajete kapetan i lider momčadi, mnogo znači takvo povjerenje, zar ne?
- Svaka mu čast na tome. Nakon ovakvih nekoliko mjeseci koje sam ostavio iza sebe, to je trebalo moći kazati. Jako sam mu zahvalan na tome. I vratit ću se na poziciju prvog vratara Osijeka. Nikad nisam sumnjao u svoje kvalitete. Znam da sam jedan od najboljih u HNL-u. Sad sam shvatio jedno. Trebam slušati samo sebe i raditi ono što najbolje znam - zaključio je Nikola Čavlina.
Nakon ovoga što smo čuli od Nikole, nekako nam se čini da je društvo iz Osijeka njega izabralo kao žrtvenog janjca kako bi se pokrila vlastita nesposobnost ili, ako ćemo biti blaži, trenutačno nesnalaženje. Bez obzira na Čavlinine kikseve, zar stvarno ekipa s Opus Arene smatra da je on razlog što imaju samo jedan bod i igraju ispod svake kritike?