NK Osijek podružnica Sarajevo, ukratko bi se mogla opisati nova uloga Almira Turkovića među Bijelo-plavima.
U nedavno objavljenom albumu, pod cjelinom namijenjenoj klupskim legendama, među 30 najistaknutijih nogometaša koji su nastupali za Osijek u 75 godina dugoj povijesti kluba je i njegovo mjesto. Sličica broj 92. Devet sezona Turković je širio svoju nogometnu magiju u HNL-u, a kultni status uživa gdje god da je igrao. Zabijao je za Zadar, s Hajdukom podizao trofeje, a najduže se zadržao upravo u Osijeku, ukupno četiri godine u dvije epizode. Odigrao je 104 utakmice za Bijelo-plave, zabio 29 golova, a neki njegovi potezi se i danas prepričavaju, pogotovo “finta”, a onda i pogodak u utakmici 3. kola tadašnjeg Kupa UEFA protiv praške Slavije. Otuda je neskriveno oduševljenje među navijačima izazvala vijest kako se skoro 16 godina otkako je odigrao posljednju utakmicu za Osijek ljubimac tribina vratio u Gradski vrt. Zanimljivo, u posljednjoj utakmici za Bijelo-plave (2:1 pobjeda u gostima kod Kamen Ingrada) suigrači su mu bili Ivo Smoje i Damir Vuica, s kojima je danas u skautskoj službi kluba.
Preko aplikacija
Iako mjesto prebivališta možda sugerira drugačije, u fokusu Turkovićeva rada nije samo praćenje nogometaša iz BiH “bazena”.
"Gledamo nogometaše ne samo u BiH i Hrvatskoj, nego i šire. Pratimo igrače preko aplikacija, a one koji su bliže pogledamo uživo, što je i najbolje. Imamo puno igrača na posudbi, puno nam se igrača nudi. Stalno se nešto radi, treba to pratiti sve. Osijek je uvijek bio poželjna sredina, a danas pogotovo kada je klub posložen i već nekoliko godina na visokoj razini na kojoj je malo klubova u čitavoj regiji", veli Turković.
U skautsku službu kluba iz Gradskog vrta priključio se zimus na poziv bivšeg suigrača Nenada Bjelice. Prethodno je Turković morao razvrgnuti ugovor s matičnim Sarajevom u kojem je godinama radio, prvo s mlađim kategorijama, nakon čega je bio glavni skaut momčadi s Koševa.
"Trebao mu je čovjek od povjerenja i ja sam se rado prihvatio toga. Sretan sam i ponosan što sam dobio takvu priliku jer Osijek je jedna lijepa priča, jedna lijepa sredina za koju sam ja jako vezan. Meni se u Osijeku rodilo kćerka, stalno sam u Osijeku, stalno gledam utakmice. I kada se klub borio za opstanak u utakmici protiv Dragovoljca, kada je Josip Barišić zabio u 83. minuti za ostanak u ligi, bio sam u Gradskom vrtu. Ispalo je idealno, došao sam u klub koji pratim, koji volim, za koji sam vezan..."; veli Turković.
Bjelica oduvijek lider
U opisu posla mu je da prati potencijalna pojačanja Osijeka, a kao navijač prati Osijekovu borbu za naslov prvaka. Pokal kojem je njegova generacija prije nešto više od dva desetljeća bila blizu, pa ipak ostala daleko.
"Izgledamo odlično, meni najbolje od svih momčadi u Prvoj HNL. Puno je njih primijetilo kako ove sezone nemamo pravog strijelca, a svi su strijelci. To je velika stvar za jednu momčad kada baš svatko može zabiti, to je dokaz da imaš team. To je ono što se traži i što je, vjerujem, ono što Bjelica i želi", kaže Turković.
Igrao je s Nenadom Bjelicom u onoj slavnoj generaciji u jesen 2000., sad je pridruženi član njegova stožera.
"Uvijek je uvijek bio lider. I kao igrač i kao trener. Voli svoj posao, sav je u njemu. Divim mu se odakle mu tolika snaga i energija. Svi smo mi u nogometu, svi to pratimo, ali treba imati puno snage sve to izdržati. Ja bih vjerojatno odavno odustao. Puno taj posao troši čovjeka, a onda ode i zdravlje..."
Srce se oprostilo
Ono što Turković s Bijelo-plavima nije ostvario kao nogometaš, možda doživi kao zaposlenik kluba.
"Sad je Osijek postao pravi klub, konkurentan je već nekoliko godina i to je već veliki uspjeh, napravljen je ogroman pomak. Uvjeren sam da ćemo se do kraja prvenstva boriti i na kraju ostvariti ono što sanjaju svi navijači. Osijek ima kvalitete postati prvakom", uvjeren je.
U razgovoru s Turkovićem je neizostavno pitanje kako ga služi zdravlje. Nedavno je prošlo točno tri godine otkako je pretrpio srčani udar, nakon čega su mu u sarajevskoj bolnici ugrađena dva stenta. Jesenas kada smo posljednji puta čuli otkrio je kako oporavak ide odlično, a nekoliko mjeseci kasnije nada se kako bi uskoro mogao i bez lijekova.
"Idem na preglede, pridržavam se savjeta liječnika, držim se terapije. Malo sam se udebljao od tih lijekova i čekam kada će mi na kontroli reći da mogu i bez tableta. Srce se dosta oporavilo, mogu se slobodno baviti malim nogometom, igrati rekreativno. Oporavak stvarno ide dobro"; zaključio je.