U Gradskom vrtu počele su pripreme za prvi europski izazov. Prve informacije govore kako je kazahstanski Kizilžar momčad isključivo koncentrirana na čuvanje vlastitih vrata.
- Igraju najčešće u gustoj formaciji 5-4-1, vrlo defenzivno - otkrio nam je prve dojmove Nenad Bjelica.
Dakle, Osijek očekuje "bunker", kojeg će nekako trebati probiti.
Skupljanje informacija
- Pogledali smo posljednjih pet-šest njihovih utakmica, analiziramo ih, prikupljamo informacije sa svih strana, od onih kojima je kazahstanski nogomet dobro poznat - kaže trener Osijeka.
A o kazahstanskom nogometu puno informacija može dobiti i unutar vlastite svlačionice. Laszlo Kleinheisler svojedobno je igrao za Astanu, iz koje je, uostalom, i stigao među Bijelo-plave, s kojom je osvojio dva naslova prvaka, igrao u dva navrata i skupine Europske lige. Iskustva u Kazahstanu ima i Mihret Topčagić, koji je svojedobno dvije sezone proveo u Šahteru iz Karagandija za koji je zabio 19 golova.
- Kazahstanski klubovi dosta ulažu u dovođenje stranih nogometaša, ali pretežno ofenzivnih igrača. U vezi i obrani igraju jako čvrsto, organizirano, nisu baš taktički najbolji i sigurno ćemo imati dosta prilika za postizanje golova. Najveći problem je dug put i ta vremenska razlika od četiri sata, ne možeš spavati prvu noć dok se ne adaptiraš. Druga stvar je Astana Arena, nekoliko puta sam igrao na tom terenu, umjetna je trava, izgleda kao plastika, vrlo je brz i trebat će se na njega prilagoditi.
Protiv idućeg Osijekovog europskog protivnika nije igrao.
- Oni su u Premijer ligu ušli tek prije dvije godine.
Iskustvo u Kazahstanu bilo mu je nedvojbeno posve drugačije u odnosu na sve lige u kojima je prethodno igrao.
- Tada su puno više ulagali u nogomet nego danas. Igralo se jako čvrsto, a suci skoro nisu ništa svirali. Prava ruska škola. Stvarno je bilo specifično, udari te laktom, udari te šakom i ništa, igraj dalje... To mi je isprva bio šok i trebalo mi je vremena da se prilagodim.
Uoči nove Osijekove kontinentalne avanture, nije nebitno kako Topčagića inspiriraju europske utakmice. Bio je, naime, strijelac u kvalifikacijama za sva tri europska natjecanja! Ako već nije jedini, što je nemoguće na brzinu provjeriti, a onda je jedan od rijetkih nogometaša koji se može pohvaliti s tim postignućem. Zabio je čak osam golova u kvalifikacijama za Europsku ligu (jedan je bio Hajduku u vrijeme dok je nosio dres Šahtera), dva puta je bio strijelac za litavsku Suduvu u kvalifikacijama za Ligu prvaka, a jedan gol je zabio i u eliminacijskoj rundi Konferencijske lige (prošle godine na gostovanju Osijeka kod sofijskog CSKA).
- Europske utakmice su specifične. Daju dodatnu motivaciju - objašnjava iskusni napadač Bijelo-plavih.
Dobra forma
U dobroj formi Topčagić dočekuje novu sezonu. U nedavnoj provjeri protiv Austrije iz Klagenfurta odigrao je vrhunsku utakmicu. "Tukao" se s protivničkim braničima, razigravao suigrače, bio strijelac...
- Bio sam motiviran jer tamo me svi znaju. A što se moje forme tiče... Odmah po dolasku u Osijek imao sam operaciju leđa i nisam ni odradio ljetne pripreme kako treba. Konstantno sam imao zdravstvenih problema koji su me stalno vraćale unatrag, prvo aduktor, zatim loža, tako da nisam mogao ući u dobar ritam. Sada se nadam kako je sve to iza mene, imam sezonu više iskustva u HNL-u, znam što mogu očekivati.
Najiskusniji je u redovima Bijelo-plavih, a time i jedan od najpozvanijih da napravi presjek dosadašnjeg dijela priprema.
- Zaista nikada u karijeri nisam bio u boljoj skupini igrača i ljudi. Trenira se jako, umorni smo, što je i normalno u ovoj fazi priprema - veli.
Prvu sezonu među Bijelo-plavima Topčagić je zaključio s četiri prvenstvena gola, ali samo malo sreće mu je nedostajalo da taj učinak bude puno bolji. Pogodio je, naime, i tri puta okvir vrata. U čitavoj ligi samo su dvojica igrača (Livaja i Lovrić) imali više pogođenih greda ili vratnica od njega.
- Mogao sam sigurno bolje odigrati. Ja znam da mogu još bolje odigrati! Imao sam malo i peha, pogođenih okvira, promašaja za koje sam i sam kriv, nisam uhvatio kontinuitet zabijanja, ali sam svaku utakmicu dao sve od sebe i pokušavao pomoći momčadi na svaki način.
Povratkom Belje konkurencija u napadu Osijeka se prilično zaoštrila.
Drukčiji profili
- Odlaskom Dakua ostala su četvorica napadača, ali i Fućak može odigrati na toj poziciji. Beljo iza sebe ima top sezonu i svaka mu čast na tome kako je odigrao u njegovim godinama, tu je još Ramon, Mance i ja. I svi smo drugačijih profila, pa se trener za svaku utakmicu može odlučiti tko mu najbolje odgovara.
Prošle sezone, međutim, napadači Osijeka nisu bili pretjerano efikasni. Topčagić je zabio četiri HNL gola, koliko i Mance, Mierez i Daku po tri. Premalo s obzirom na očekivanja.
- Naravno da nas je to sve opterećivalo. Napadači žive od golova, pogoci nam daju samopouzdanje. Pričali smo među sobom što bismo mogli mijenjati i stvarno smo stajali jedan iza drugog, ali dogodi se takva sezona da nismo puno zabili, ali davali smo sve od sebe da na druge načine pomognemo momčadi, Ramon je puno trčao, borio se... Svatko od nas želi zabiti gol, ali nekad ne ide. Daj Bože da se u idućoj sezoni sve okrene. Sada u momčadi još imamo i Belju, koji je pravi golgeter.
Velika prednost
Momčad Osijeka je skoro nepromijenjena u odnosu na prošlu sezonu i to će biti velika prednost Bijelo-plavih.
- Dobili smo zimus Caktaša i Lovrića, trebalo im je malo vremena da se uklope u momčad. Prošle sezone nismo izvukli sve što smo mogli jer smo dugo vremena bili u egalu s Dinamom. Osijek se prije rijetko kada borio za trofeje do prije sezonu-dvije i velika je stvar što smo došli u ovu situaciju jer druge momčadi imaju više iskustva osvajanja. Osijek će i to kroz godine dobiti - zaključio je Topčagić.