Ivica Grnja bio je član najslavnije generacije momčadi iz Gradskog vrta, one koja je 1977. napokon dovela Bijelo-plave u prvoligaško društvo. Četiri godine od antologijske utakmice protiv Zagreba na Maksimiru koja je igrana pred i do danas rekordnim brojem navijača na nekom sportskom događaju u Hrvatskoj (a prodano je čak 64.128 ulaznica!?) i dramatičnog poraza nakon izvođenja kaznenih udaraca, momčad u kojoj su bili Ljupko Petrović, Ivan Lukačević, Ivica Grnja, Stjepan Čordaš, Mile Dumančić... napokon je uvrstila Osijek u prvoligašku elitu u kojoj Bijelo-plavi traju do danas izuzev tek jedne sezone (1979./80.).
Taj uspjeh u gradu je euforično proslavljen među navijačima, fotografije svjedoče o atmosferi na prepunom središnjem gradskom trgu na kojem je proslavljen uspjeh i dočekana momčad. Četiri i pol desetljeća kasnije jedna druga generacija u prilici je nadmašiti i slavu one Grnjine, opet je probudila navijački zanos u gradu.
- Dugo smo čekali i napokon dočekali taj dan da se grad opet navijački probudi, da je stadion opet danima prije utakmice rasprodan - veli jedna od legendi Bijelo-plavih među kojima je proveo čak deset sezona.
Do kraja neizvjesno
Osijek je rijetko kada u ovako kasnoj fazi prvenstva bio u utrci za naslovom prvaka.
- Ne da možemo ostati u utrci, nego moramo. Do zadnje sekunde prvenstva bit će neizvjesno, a Osijekove šanse nisu male - uvjeren je Grnja.
Dinamo je u utakmicama protiv Osijeka dugo vremena imao status velikog favorita, no to se posljednjih godina počelo mijenjati. Od proljeća 2019. Osijek je, naime, u međusobnim utakmicama ostvario tri pobjede, uz po četiri remija i trijumfa Dinama.
- Realni poznavatelji situacije moraju priznati koliko je Osijek napredovao. Nije Dinamo posljednjih godina protiv Osijeka bio više toliki favorit ni u Gradskom vrtu ni u Maksimiru, ali su još uvijek ostvarivali bolje rezultate - kaže Grnja.
Legendarni nogometaš Osijeka s Bjelicom nije samo donedavno dijelilo sada već slavni mural u Wilsonovoj ulici već je iz prvih redova pratio njegov igrački i trenerski rast. Bjelica je pod Ivicom Grnjom prošao nogometni staž od juniora do seniora, a Grnja je svjedočio i Bjeličinom polaganju za trenersku licencu.
- On je danas najveći adut Osijeka. Kombinaciju ovakvog kvaliteta igrača i ovakvog trenera Osijek nije nikada imao - dodaje.
Nenad Bjelica je kao trener Dinama nizao uspjehe, osvojio tri trofeja, nakon 49 godina u Maksimir donio europsko nogometno proljeće, ali i protiv Modrih je imao uspjeha. Sedam puta je kao trener bečke Austrije i Osijeka vodio utakmice protiv Dinama i zabilježio dvije pobjede te po tri remija i poraza. U sezoni 2013./14. zaustavio je klub iz Maksimira u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Kao igraču Dinamo mu je također “ležao”. Kao nogometaš Osijeka sudjelovao je u prvoj pobjedi Osijeka protiv Dinama na Maksimiru, asistirao je Damiru Vuici za pogodak, a protiv Dinama se kao igrač i oprostio od Gradskog vrta. Zadnju utakmicu na stadionu na kojem je počeo nogometni put odigrao je upravo protiv Modrih, 29. studenog 2011. Bio je to derbi “na nož” kojeg je tada mladi sudac Ivan Bebek kartonima pokušao držati pod kontrolom. Podijelio ih je čak 11 žutih, a isključio je trojicu igrača. Nenad Bjelica zabio je u 56. minuti za konačnih 1:1 (Dinamo je u prednost došao autogolom Neretljaka), a onda u 67. zbog crvenog kartona zaključio utakmicu. U Gradskom vrtu tada se okupilo 7000 navijača, a tek nešto manje (i to isključivo zbog pandemijskih ograničenja kapaciteta) će ih u nedjelju ispratiti 98. HNL okršaj Bijelo-plavih i Modrih. Bjelica je, inače, s tri pogotka uz Ljubojevića, Krpana i Grezdu i najbolji strijelac Osijeka u utakmicama protiv Dinama.
Samo u finalu Kupa
A kako Nenad Bjelica kroz karijeru ima poveznice s Dinamom tako i Željko Kopić ima još snažniju vezu s Osijekom. Dva trenerska suparnika dijeli šest godina, ali vjerojatno su se često sretali u susjedstvu ili školskim hodnicima puno prije nego što su jedan protiv drugoga vodili utakmice. Obojica su odrasli na Sjenjaku, osječkom naselju doslovno u sjeni Gradskog vrta. Kopić je svoj nogometni put počeo u mlađim kategorijama Bijelo-plavih, no već s 15 je prešao u Dinamo i nikad nije ušao u kolektivno sjećanje navijača Osijeka. Pamti ga, međutim, Ivica Grnja.
- On je kao dječak prošao kroz Osijekovu školu nogometa u kojoj sam tada radio, i danas kada god se sretnemo mi se uvijek srdačno javi - prisjeća se.
Iako nikada nije zaigrao za Osijek, Bijelo-plavi Kopića prate čitavu trenersku karijeru. Naime, najviše je utakmica vodio upravo protiv svoga matičnog kluba. U nedjelju će prvi put voditi utakmicu protiv Osijeka kao trener Dinama. Kopić je Bjelicu kao suparnika do sada imao samo u jednoj utakmici. I to utakmici za trofej. U finalu Kupa 2018. Kopić je, tada kao trener Hajduka, poražen od Dinama (1:0) na čiju je klupu Bjelica sjeo tek nekoliko dana ranije. U toj su se utakmici, inače, na suprotnim stranama našla dvojica današnjih suigrača među Bijelo-plavima. Caktaš je, naravno, nosio dres Hajduka, a Fiolić Dinama.