Dok Dion Drena Beljo u dresu Augsburga već skuplja bundesligaške minute, pokušat ćemo još u određenoj mjeri demistificirati odlazak nadarenog napadača iz Vinkovaca u Osijek, koji se dogodio u lipnju 2019. godine.
Oko dotičnog slučaja (važnog zbog toga što je Osijek potpuno besplatno dobio gotov proizvod na kojemu je u nedavnom transferu zaradio milijune eura), inače, vlada poprilični zavjet šutnje; nitko od relevantnih sugovornika kojima smo ponudili eter na tu temu nije baš bio željan publiciteta. No, sa željom razotkrivanja određenih okolnosti javio se onaj tko je tek neizravno prozvan, a to je Miroslav Bičanić, bivši nogometni internacionalac (te u dva navrata i hrvatski reprezentativac), a danas nogometni menadžer čije su ambicije i nakane svojevremeno sezale do ozbiljnog investiranja u Cibaliju.
- Ne znam zašto me se stavlja u bilo kakav kontekst Beljinog odlaska iz Vinkovaca, jer se sve odvilo neposredno prije mog dolaska u klub. Jasno i glasno poručujem da je u trenutku mog dolaska u Cibaliju Beljo već odlučio otići - kaže Bičanić, koji se prisjeća još nekih detalja iz toga doba i dotičnog slučaja:
- Priča je suštinski vrlo jednostavna; tadašnje klupsko čelništvo nije uspjelo sklopiti dogovor s Beljom. Ono što mu je ponuđeno za ostanak nije bilo dovoljno za obitelj Beljo, koja je odbila ponudu tadašnjeg vodstva. I otišla za boljim, u Osijek. Što je, uostalom, njihovo legitimno pravo. Dakle, s Beljinim odlaskom u Osijek imam jedno veliko NIŠTA. Zato smatram da nije korektno stavljati me u ikakav kontekst s tim slučajem. Molim vas, tako napišite.
Nije mi to trebalo
Evo jesmo. Možemo li zapisati i podsjetnik o tome zašto nikada nije došlo do realizacije Bičanićevog preuzimanja Cibalije, koja se upravo ovih dana nalazi pred novim izazovima sličnoga tipa?
- Suočili smo se s problemima oko hrvatskih zakona. Zanimalo nas je vlasništvo nad zemljištem, bili smo spremni položiti čak i depozit od sedam milijuna eura dok se vlasništvo ne bi reguliralo na način koji bi odgovarao investitoru. No, nismo dočekali promjenu zakona, istih onih zbog kojih Osijek nije gradio u Gradskom vrtu, Rijeka na Kantridi, itd. Jednostavno, nisam mogao izdržati toliko dugo priču o konačnom rješenju, na koje bih vjerojatno još i danas čekao. Inače, tih šest mjeseci financirao sam Cibalijinu priču vlastitim sredstvima, bez ijedne potvrde o pozajmici. Praktički, poklonio sam novac Cibaliji, s kojom nemam nikakve ranije poveznice, osim što sam Slavonac. Imao sam samo želju kupiti Cibaliju, no viša sila se ispriječila u tom projektu. Da mi je tada bila ova pamet, ne bih se niti upuštao u takve akrobacije - zaključio je Miroslav Bičanić.