Praktično niotkud, "out of the blue", Mijo Caktaš postao je vruća priča siječanjskog prijelaznog roka. Proteklih šest mjeseci 29-godišnjak je iskoristio da u sjeni izvjesne saudijske naftne bušotine očisti glavu i napuni džepove - odigrao je ukupno 17 utakmica i zabio četiri gola za Damak - prije nego što se vrati u Hrvatsku srediti neke nedovršene poslove. Caktaš sada u dresu Osijeka želi naslov nacionalnog prvaka, trofej za kojim neuspješno trči cijelu karijeru.

Caktaš u Osijeku priča je o tržišnoj okretnosti i spretnosti Nenada Bjelice, kralja nogometnog second handa, koji od povratka u Gradski vrt marljivo prebire po policama s iznošenom i izlizanom, otpisanom ili barem jeftinijom robom. Kako mu ide? Umjesto odgovora, citirajmo davnog golgeterskog asa 1. HNL - dikod uđe, dikod ne uđe. Pogodi Bjelica s Mierezom, Čeberkom, Fiolićem, Bartolecom ili Topčagićem, promaši sa Santinijem, Gyurcsóm, Gržanom ili Bralićem, dok do daljnjeg čeka odgovore mogu li Bohar, Brlek, Hiroš i Jurčević bolje od ovog što su dosad pružili.

Heraklitova škola

Ako je u taktičkom smislu naša verzija "Chola" Simeonea - zacementiraj obranu i ne opterećuj se dojmom dok juriš po nova tri boda - u svjetonazorskom pogledu Osijekov šef je Heraklitova škola. Ne možeš dvaput ući u istu rijeku, mudrovao je starogrčki filozof. I ne možeš dvaput ući u istu Osijekovu svlačionicu, naučili smo otkako je Bjelica trener "bijelo-plavih". Od jučer tamo više ne stanuje Petar Bočkaj, ali sutra ćemo već u toj svlačionici viđati Miju Caktaša i Vinka Petkovića.

Caktaš se od hrvatske lige rastao s gorkim okusom u ustima, kao prva klupska zvijezda zamrznuta u frižideru predsjednika Lukše Jakobušića, nakon što je odbio produžiti ugovor s Hajdukom. Posljednju utakmicu za "bijele" odigrao je prije godinu dana, 30. siječnja 2021. protiv Lokomotive, nakon čega se preselio u "kažnjeničku bojnu".

Ožiljci na duši

Statistički gledano, Caktašev opus u Hajduku ulazi u kategoriju "boli glava", nogometaš je postigao 95 golova u 104 nastupa, ali u stvarnosti je tihi lider i pomalo melankoličan tip često bio uzrok navijačke glavobolje. Davno mu je društvo s poljudskog istoka leglo na grbaču, još 2012. godine psovkama je Caktaš uzvratio na uvrede s tribina, zbog čega mu je Hajduk izrekao drakonsku kaznu, 15 tisuća eura. Prvi ožiljak na duši.

Caktašev boravak u Hajduku dijeli se na dvije faze, prije i poslije Rubina iz Kazanja. Prije ruske avanture figurirao je kao igrač koji bi danas-sutra mogao biti od pomoći nacionalnoj momčadi, a nakon povratka rijetko se približavao reprezentaciji, iako je postao definiran igrač, ofenzivni veznjak koji izvrsno čita igru, osjeća prostor i zabija kao na tekućoj vrpci. U sezoni 2018./19. je s 19 prvenstvenih golova završio sezonu kao "zlatna kopačka" 1. HNL-a. Godinu poslije popravio je učinak i s 20 pogodaka podijelio vrh ljestvice strijelaca s Čolakom i Marićem. Ovdje, međutim, dolazimo do očitog paradoksa: dok Caktašev VBR zasipa suparnički gol, Hajduk se povlači na pričuvne položaje. Kampanju 2018./19. momčad je završila na četvrtom mjestu, s 30 bodova zaostatka iza Dinama. U sljedećoj sezoni Hajduk je kroz ciljnu ravninu ušao s minus 20 iza prvaka Dinama, što je bilo dovoljno za samo peto mjesto.

Osijeku treba Caktaševih desetak golova u polusezoni kako bi popravio lanjski učinak (-8 iza Dinama) i zaoštrio borbu za naslov. Za momčad koja mjerka titulu, Osijek je zapravo tragično neefikasan: s 29 golova u prvih 20 kola "bijelo-plavi" dijele peto mjesto sa Šibenikom. Bit će zanimljivo vidjeti gdje će Bjelica pozicionirati novog igrača, i kako od njega namjerava izvući ono najbolje. U njegovoj omiljenoj formaciji 4-2-3-1 ulogu ofenzivnog veznog igrača iza napadača dosad je uglavnom igrao Kleinheisler, nešto rjeđe Fiolić i Brlek...