Promjena vrijednosti igrača na Transfermarktu uvijek izaziva interes javnosti i potakne rasprave. Iako je svima jasno da taj izvor nije uvijek najprecizniji i da često igrači dostignu radikalno više ili niže cijene od tih procjena, ipak TM pokazuje određene trendove i otkriva zanimljive podatke.
Recimo, u toj šumi igrača kojima je bombastično padala ili rasla cijena, malotko je primijetio kako Transfermarkt valorizira najbolje mlade igrače HNL-a. Iz te se liste može dobro očitati promjena 'poretka' u domaćoj ligi, neka pravila koja su se podrazumijevala, sad više ne stoje.
Dakle, nijedan od trojice najskupljih igrača na TM-u rođenih 2002. i kasnije nije igrač Dinama! Stipe Biuk u tom društvu vrijedi najviše (4,5 milijuna eura), a slijede ga Lukas Kačavenda (3,5 milijuna) i Dion Drena Beljo (3 milijuna eura).
Tek nakon njih na redu je Martin Baturina (2 milijuna eura), kao najmlađi u tom društvu, ali i prvi igrač Dinama na popisu. Dinamo je nekad bio predvodnik forsiranja mladih igrača u prvoj momčadi, a kad u Maksimiru nisu imali svoje mladiće, posezali su prema drugim klubovima i, uglavnom uspješno i bez previše muke, dovodili najveće talente.
Činjenica da je sad u prvoj momčadi od tih najmlađih samo Baturina, a prvi idući Marko Bulat (vrijedi 3 milijuna eura, ali je 2001. godište), a da su najvrjedniji eksponati u drugim klubovima, dokaz je promjene trenda i nepisanih pravila u HNL-u. U 'starom HNL-u', sigurni smo, Kačavenda i Beljo već bi odavno bili u Maksimiru, Osijek i Lokomotiva bi ih bez pogovora pustili u Dinamo, a da bi pritom teško za njih dobili i ove iznose s TM-a.
Zapravo, donedavno je bilo teško zamislivo i da neki mladi igrač izvan Dinama i možda Hajduka uopće vrijedi tri i više milijuna eura. Za primjer, u dobi Kačavende ili Belje vrijedili su Luka Ivanušec i Lovro Majer u Lokomotivi i mnogo manje od dva milijuna eura po procjeni TM-a.
Dinamo je u zadnje dvije sezone 'izbacio' Šutala i Franjića, oni su sad već 22-godišnjaci i Modri su u potrazi za novim mladićima koji bi trebali uskočiti u ozbiljnu seniorsku priču i nastaviti niz, jer od tih igrača živi hrvatske klubovi. Ali, u svojem ih krugu trenutno nema previše. Stoga bi Dinamo na ljeto morao krenuti u lov za nekim od ovih klinaca, Kačavenda i(li) Beljo više nisu jeftini, ne može ih se dovesti za 'kikiriki' i obećanjima o velikoj budućnosti, ali oni su sigurno igrači na kojima Dinamo može graditi momčad za idućih nekoliko godina i nadati se, opravdano, da će na njihovim transferima zaraditi više nego što će na njih potrošiti.
A koliko mogu ponuditi na terenu pokazali su već ove sezone i 'ubili' sumnje hoće li nakon sjajnih juniorskih predstava isto ponavljati u seniorskoj konkurenciji. Sigurno su oni bolje ulaganje nego neki nepredvidljivi stranci.
O Kačavendinu dolasku u Dinamu priča se već dugo, s vremena na vrijeme pročuje se kako je to 'gotova stvar', međutim, dok nije doista gotovo, nikad se ne zna u kojem će smjeru otići ta priča. Beljo je, pak, jednom bio na meti Modrih, tada ga nisu u Maksimiru sasvim prepoznali, ali, iako je sad igrač Osijeka, možda još uvijek nije kasno.