Posao sportskog direktora, do imenovanja trajnog rješenja, privremeno je preuzeo Ivica Kulešević, inače posljednje dvije godine Bjeličina desna ruka u tom segmentu rada. Do kraja prijelaznog roka Kuleševića, međutim, ne bi trebalo očekivati puno posla. Odlaznih transfera posljednjeg dana nogometne tržnice ne bi trebalo biti osim u slučaju da "5 do 12" u Gradskom vrtu ne zaprime ponudu koju će biti nemoguće odbiti. A takvih zasad nema u najavi.
Eventualno bi se na tržištu moglo potražiti alternativno rješenje na desnom boku s obzirom na to da je Osijek nakon odlazaka Grgića i Miloša ostao samo na Karlu Bartolecu. Doduše, tu poziciju bi u slučaju nužde mogli pokriti Gržan, Lončar ili Barišić, koji su u nekom dijelu karijere igrali i na tom mjestu u momčadi. Naravno, uvijek postoji mogućnost potpisivanja igrača čistih papira.
U klubu će odlaskom Bjelice morati iznova graditi kompletnu piramidu u sportskom sektoru, koju je on sam postavio i vodio. Poziciju trenera upotpunit će vrlo vjrojatno Goran Tomić, ali neizvjesno je tko će doći na mjesto sportskog direktora? Kao logično rješenje nameće se Alen Petrović, koji je tu funkciju već obavljao u dva navrata i koji iznenađujuće nije preživio "čistku" u Gradskom vrtu prije dvije godine, nego je po inerciji ostao bez posla.
Čelnici kluba danas navodno ozbiljno razmišljaju o njegovu povratku, a jasno je i zašto. Dva najveća transfera u klupskoj povijesti (Mirka Marića i Boška Šutala) napravljena su upravo za vrijeme Petrovićeva mandata, a šest od deset Osijekovih rekordnih prodaja ostvareno je upravo u vrijeme dok je on bio na mjestu sportskog direktora. Majstorović, Bočkaj i Silva - igrači koji su transferirani u eri Nenada Bjelice za milijunske iznose - dovedeni su u Osijek upravo u Petrovićevo vrijeme.
Doduše, transfer-politika kluba za njegova posljednjeg mandata bila je bitno drugačija, potpisivani su mladi igrači na kojima je u perspektivi Osijek mogao višestruko zaraditi, a što se osjetilo i na plusu u klupskoj blagajni od dvadesetak milijuna eura. Za vrijeme Nenada Bjelice kao sportskog direktora orijentacija je, pak, bila isključivo na dovođenju iskusnih igrača, koji odmah mogu pomoći u ostvarivanju klupskih ambicija.
Koliko je u tome uspio konačan sud dat će vrijeme. Bjelica je kao sportski direktor potpisao 23 igrača (petorica njih trajno ili privremeno više nisu u klubu), te isplatio dvije rekordne odštete u klupskoj povijesti (2,4 milijuna eura za Miereza i 2,25 milijuna eura za Lovrića). Na ime odšteta je ukupno isplatio 9 milijuna eura, a istovremeno na odlaznim transferima uprihodio 8,8 milijuna eura.