Trebalo je ovo biti jedno ugodno proljeće. Bodovna zaliha koju je Osijek donio iz prvog dijela sezone bila je takva da nitko u Hrvatskoj nije dovodio u pitanje obranu trećeg mjesta i još jedan izlazak u Europu. No umjesto veselja i uživanja u činjenici da slijedi preseljenje u novi dom na Pampasu, umjesto dostojanstvenog opraštanja s Gradskim vrtom, nogometni Osijek već gotovo tri mjeseca živi karmine.

Sada je definitivno jasno da je na naplatu došlo loše menadžeriranje i upravljanje klubom u njegovom najvažnijem, sportskom, segmentu. Kao i sva sila kompromisa kojoj su u Gradskom vrtu odlučili pribjeći još prije godinu dana, kada su se pojavile prve javne, ne rupe nego rupetine, u odnosu i komunikaciji tadašnjeg prvog čovjeka struke Nenada Bjelice i uprave kluba. Danas je valjda svima jasno da su se Osijek i Bjelica na kraju te sezone morali mirno i dostojanstveno rastati, jer je taj rastanak bio neizbježan, a onda se dogodio pod ružnim okolnostima.

Kuleševićevo protupitanje

No kompromisi nisu ni tu prestali. Nastavljeni su tako što su u klubu odlučili ostaviti Bjeličinog pomoćnika Renea Pomsa, jer im je tako bilo jeftinije. Pritisnuti velikim troškovima nastalim u dvije godine, što zbog izgradnje stadiona i kampa, što zbog velikih plaća igračima i trenerima u prvoj momčadi, u Osijeku su odlučili početi štedjeti, ali nauštrb kvalitete. Sve je to nastavljeno i u zimu transfernim rokom kakav se u HNL-u ne pamti. Po lošem, naravno. Na kraju je ceh platio i Poms, a kompromis je bio i dovođenje Borimira Perkovića, koji sada ni kriv ni dužan plaća račun takve, nekonzistentne i stihijske, sportske politike. U međuvremenu smo svjedočili i neprofesionalnosti Ukrajinca Čeberka, a Perković se sada odrekao još dvojice igrača Topčagića i Barrija. I to podosta govori o stanju u Osijeku.

Mihret Topčagić

MARKO MRKONJIC Cropix

Kada smo na inauguraciji Perkovića, upitali sportskog direktora Ivicu Kuleševića osjeća li netko od njih u sportskom sektoru i upravi odgovornost zbog stanja u kojem se Osijek nalazi, umjesto odgovora dobili smo protupitanje: "A u kakvom je to Osijek stanju?" Na žalost, to je Kuleševićevo pitanje u međuvremenu postalo sinonim za probleme u kojima se Osijek nalazi. Odgovorili smo mu tada kako mislimo da trend nije dobar i da imamo dojam kako se sve radi stihijski, da se ne ispunjavaju planovi... Pokazalo se da smo, nažalost, bili u pravu, iako bismo voljeli da nije tako. Štoviše, bilo bi super da nas već do kraja sezone demantiraju.

Problem je u tome što je u međuvremenu sve otišlo predaleko, a vrhunac svega što se u Gradskom vrtu događa u ovoj godini vidjeli smo nakon susreta s Lokomotivom. Nikome ni dan poslije nije bilo jasno što je Kulešević htio postići dolaskom pred Kohortu koja je zazivala odlazak njega i direktora Vlade Čohara. No što god da je mislio, očito je pogriješio i još više produbio jaz s navijačima, a sva je sreća što je sve završilo samo s nekoliko kapi piva s kojima je poliven i što ga nije pogodila nijedna od bačenih stolica prema njemu. Pri čemu, naravno, osuđujemo te neprimjerene reakcije.

Ivica Kulešević

VLADO KOS/CROPIX Cropix

Inače, sama utakmica s Lokomotivom bila je najbolja Osijekova u ovom crnom nizu od 10 utakmica bez prvenstvene pobjede. Bila je to utakmica koju su ‘bijelo-plavi" po svemu zaslužili pobijediti. Vidjeli smo opet, unatoč ozljedi, fenomenalnog i nepoderivog Miereza, upoznali talentiranog Bukvića, dobili potvrdu da Omerović ima ‘ono nešto‘... Bio je Osijek dobar i igrači za ovu utakmicu definitivno nisu zaslužili pogrde s tribina koje su im upućene. To se nije trebalo dogoditi.

No vidjeli smo još nešto i dobili definitivnu potvrdu da Osijek u HNS-u i sudačkoj organizaciji ne da nema nikakav status, nego da je postao klub s kojim će se suci doslovno sprdati. Darija Kulušića na prvoligaškim travnjacima nije dugo bilo. I to je super. Ne bi ga trebalo biti više nikada. Njegovo suđenje bilo je ogledni primjer kako sudac može uništiti utakmicu.

Pobjednici ili luzeri?

No nije problem on. I kolo prije, u Gorici, Osijeku nije dosuđen kazneni udarac koji bi, sigurni smo, bio dosuđen Dinamu, Hajduku ili Rijeci, koji imaju utjecaj, status i svoje ljude u HNS-u. Sve ono što Osijek nema. I to je jedan od problema Osijeka, koji bi s HNS-om i sucima sve nešto ‘u fino‘, a u Hrvatskoj tako ne ide.

Osijek ima predsjednika, Mađara Ferenca Sakalja koji to zapravo ne želi biti, iako svoj posao što se tiče osiguranja novca od glavnog sponzora Lorinca Meszarosa odrađuje kako treba. No Sakalja ne zanima komunikacija s medijima, Mađari ne žele ‘talasati‘ u odnosima sa Savezom i općenito imaju potpuno drugačiji pristup nogometu. U ovih sedam godina njihove vladavine NK Osijek naučili smo da su potpuno flegmatični po pitanju rezultata i da se njima zapravo ne opterećuju. Našem sportskom i natjecateljskom mentalnom sklopu to je neshvatljivo. Navijači Osijeka su ljuti, frustrirani i ogorčeni zbog trenutnog stanja, zbog toga što će Osijek možda ostati bez Europe, ali Mađare to ne brine nimalo.

Osijek se seli na novi stadion, a ostat će bez Europe!? Pa što, vjerojatno rezoniraju Mađari, koji su u svojoj zemlji izgradili 15-20 novih stadiona, čak i za klubove koji nikada nisu niti će zaigrati u Europi. Izgradili su ih i za drugoligaše. To je potpuno drugi, nama teško shvatljiv, pristup. I u takvoj situaciji priča se na kraju svodi na momčad. Igrači i trener imaju još sedam utakmica u kojima mogu pokazati i dokazati jesu li pobjednici ili luzeri? Hoće li ih pamtiti kao prve koji u sedam godina nisu izborili Europu ili će pokazati da vrijede onoliko koliko misle da vrijede?