To je sada već prava enigma. Zašto su nogometaši Osijeka svaki put u prvim poluvremenima tako igrom bezidejni i pristupom anemični, da svakom suparniku doslovno daju topa fore? I onda u drugom poluvremenu kreću u gotovo pa bezglavi juriš ne bi li spasili sve što su proćerdali do tada. Protiv Hajduka nisu spasili ništa, protiv Lokomotive jedva bod.
Ako je nekome u ovom trenutku stanka u HNL-u dobro došla onda su to sigurno Zoran Zekić i njegova momčad koja je uoči reprezentativne stanke iz tri utakmice u sedam dana uzela samo jedan bod. No, to je osječka realnost, koja je mogla biti i grublja i ružnija da Ivan Fiolić nije u završnici dvoboja s Lokomotivom, svom bivšem klubu zabio gol koji je ‘‘bijelo-plavima‘‘ donio i više nego zasluženi bod. Jer, unatoč opet blijedom i slabom prvom poluvremenu, bilo bi frustrirajuće, čak i nezasluženo po domaće da su i treći put zaredom poraženi. U Lokomotivi naravno mogu biti nesretni, jer su do pred sam smiraj dvoboja držali velika tri boda u džepu, ali Osijek je po prikazanome u drugom poluvremenu potpuno zaslužio taj bod. Štoviše, možda je bio čak i bliži pobjedi s obzirom na situacije koje su se odvijale pred golom gostiju, ali čini se da su se Osječani negdje zamjerili i sreći. Imat će Zekić o čemu, što bi rekli Osječani, ‘‘dumati‘‘ u sljedeća dva tjedna. Zašto je energija tako slaba, protok lopte spor, bez otvaranja...? Proigravanja u dubinu? U slučaju Osijeka možemo se samo zapitati što je to. U nogama i glavama ‘‘bijelo-plavih‘‘ to je jednadžba s više nepoznanica.
- Da sam ovdje tri mjeseca, vrištao bih od ludila. Prvo poluvrijeme bojažljivo, bez agresije, ideje, kompaktnosti, puno neforsiranih grešaka, sakrivali smo se... U nastavku smo napravili promjene, bili jako dobri, ali fali nam mirnoće, više ljudi u završnici, hrabrosti, agresivnosti i vjere u sebe. Moramo raditi na tome. Nismo još uvijek momčad koja se može napraviti totalni preokret. Moramo se karakterno preispitati, neki pojedinici da sami sa sobom vide što pridonose ovom klubu. Neću nikoga prozivati, ali ja nisam primoran ovdje davati šansu nekome samo zato što ima status kakav ima ili bi trebao imati. Jako je puno nedostataka. Patim jako, pati ekipa sa mnom, a morat će i navijači patiti još neko vrijeme, bio je nakon susreta rezigniran, ali i iskren Zekić.
Navijači su, pak, još jednom pokazali palac dolje upravi. Kohorti se ovaj put pridružio praktički cijeli stadion, a uzrok je u nakupljenim frustracijama, gotovo pa bijesu zbog poniženja i represije kojeg su navijači Osijeka na istočnoj i južnoj tribini doživjeli od redarske službe u srijedu na utakmici s Hajdukom. Bilo je toga i na ranijim utakmicama na Opus Areni ove sezone, ali sada je kulminiralo, osobito jer je gostujućim navijačima s druge strane omogućeno da rade što hoće i nesmetano uništavaju stadion, što su zaštitari i policija gledali gotovo pa sa simpatijom, dok #HNS obitelj nije ni pomislila na prekid utakmice i pražnjenje gostujućeg sektora.
Posebno je bizarno bilo priopćenje PU osječko-baranjske nakon utakmice na kojoj su djeca zbog topovskih udara plakala, a roditelji s njima bježali sa stadiona, gdje su naveli kako je ‘‘javno okupljanje proteklo bez većih incidenata.‘‘ Samo nas zanima kako bi prošao netko tko bi došao bacati topovske udare pred zgradu PU osječko-baranjske.
No, vrhunac te priče je u činjenici što uprava NK Osijek ni četiri dana nakon te ponižavajuće srijede nije našla za shodno svojim navijačima reći barem: "Žao nam je!", ako se već nisu u stanju ispričati, a za što je bilo itekako puno razloga.