Kad smo negdje oko 70. minute pregledavali bilješke i pokušali istaknuti nešto po čemu će se ovaj derbi pamtiti, stvari su stajale ovako; vratari jedva da mogu dobiti ocjenu, posebno Livaković koji je nije imao ni priliku intervenirati.
Dvije najveće uzdanice, Mislav Oršić i Mijo Caktaš ostali su daleko od svojih najboljih izdanja, a koliko su obje momčadi bile tvrde i uporne u defanzivi, toliko je uporna bila osječka publika u zvižducima Petru Bočkaju. Josip Šutalo kandidirao je ozbiljno za igrača utakmice, s druge strane konkurent mu je bio Laszlo Kleinheisler. Siromašan derbi, u kojemu se obojica trenera zadovoljavaju s bodom, pogotovo nakon ishoda poljudskog sraza Hajduka i Rijeke.
No, nogomet se ne igra 70, nego 90 i više minuta, štoviše, upravo je nakon tih 70-ak minuta Nenad Bjelica povukao ključne poteze. Ili potez. U igru je ubacio Antonija Mancea i vjerojatno bio jedini čovjek u Gradskom vrtu koji je vjerovao da Mance može odlučiti dvije utakmice zaredom. Igrač koji je bio potpuno u drugom, trećem planu presudio je u prošlom kolu Istri, golom u zadnjim sekundama nadoknade. Bilo bi stvarno previše da sad presudi i Dinamu? Ili, ne bi. Samo koju minutu kasnije, iskoristio je još jednu upornost sjajnog Kleinheislera i jednu od rijetkih grešaka Dinamove obrane, Šutalo i Theophile bili su neoprezni i nespretni, Mance je to znao kazniti.
Gol u utakmici u kojoj se činilo da gol nećemo vidjeti do sutra. Gol za pobjede, gol za vrh ljestvice. Eto, u samo tjedan dana, u dvije utakmice, otpisani Mance došao je 'iz podruma' do Mount Everesta. Bjelica je na kraju uspio pronaći svog 'match winnera', Kopić to nije uspio, Bjelica je dočekao tu veliku pobjedu, derbi u kojem je dohvatio vrh ljestvice.
Znali smo se pitati osjeća li se već poput Ivaniševića i njegovih finala Wimbledona, koje je redovito gubio, tako je i Bjelica u derbijima protiv Dinama, u kojima je mogao i trebao napraviti iskorak, redovito ostajao kratak. Pa i jesenas kad je Dinamo u Gradskom vrtu potpuno nadigrao Osječane. No, sad je Bjelica našao način, nije dao Modrima da se razmašu, a potezi s klupe donijeli su pobjedu.
Ivanišević je osvojio Wimbledon, Bjelica 'svoj' još nije, još mu je daleko, ali je 'debelo' u igri, Osijek je i dalje legitiman kandidat za naslov. U glavnoj ulozi s čovjekom koji je donedavno bio, praktički, otpisan.
A Dinamo? Željko Kopić kao da je u Osijeku upao u Bjeličinu zamku, kao da je 'prihvatio' igru na bod, Dinamo je rijetko kad napadački pokazao tako malo kao u Gradskom vrtu. Ispada da Modri puno više problema imaju u HNL-u, no što su ih imali u Europi, Sevilli su zabili u obje utakmice, Lokomotivi i Osijeku nisu uspjeli.
Dinamo je izgubio prvo mjesto, puno je do kraja HNL-a, ali to u Maksimiru nikad nije dobra vijest. I sigurno će ovaj poraz zaboljeti, donijeti nervozu.