Preminuo vrsni novinar Sportskih novosti. Njegova priča s Mamićem ‘95.‘ se i danas prepričava

Još smo za jednog sjajnog igrača slabiji. U njegovom rječniku rekao bih ofenzivnog veznog. Toliko sjajnih “utakmica”, mirno, bez nervoze, lakim dodirom. Toliko puta kao o sportu znao je pričati i o osječkim plesnjacima, a znate te priče od Kiće i dalje. Prerano je otplesao posljednji ples, nažalost.

U Osijeku je u 72. godini preminuo Darko Ružić, dugogodišnji dopisnik Sportskih novosti i urednik dopisništva za Slavoniju. Prije četiri dana proslavio je 71. rođendan. Srce nije izdržalo, makar je do samog kraja bio uz sport i svoj Osijek, makar se pero ni u mirovini nije zaustavljalo, makar su se životne (ne)prilike promijenile posljednjih godina i nisu mu išle na ruku. Nazvao bih Darka, Duška Popovića, Jozu Petrića, Dragu Keržea, Dalibora Kasača osječkom novinarskom sportskom akademijom u kojoj je stvoreno puno lijepih priča o Slavoniji i slavonskom sportu.

Posljednji put smo se vidjeli na utakmici s Hajdukom. Njegovi komentari bili su nepogrešivi kada su Bijelo-plavi u pitanju. Nije im išlo i rekao je neće sve probleme riješiti prelaskom na nov stadion. Zamislite, sada kada Osijek seli na Opus Arenu, Darka tamo neće biti. Baš tužno, a cijeli jedan život je čekao tih pet minuta.

Miran Slavonac, ustvari, nikad čovjek po izgledu uopće ne bi rekao Slavonac. Dug, tanak, bradica… Kako bi rekao Duško Popović, “gospodin, narastao u gradu koji je prvi imao tramvaj i kazalište”. Nekad, kad smo radili Slavonsko izdanje u Sportskim novostima, a nešto je falilo bilo gdje iz Slavonije, Dule je znao reći “zovi Darka i riješite problem”. I baš tako je bilo. To je bila njegova defenzivna rola, pisanje je bilo ofenziva i to je radio na vrhunski način.

Priče o Grnji, Luksu, Mili, Čordašu, Luliću, Špeharu, Bićaniću i danas dominiraju kada je riječ o slavonskom nogometu. Jedan tekst koji je Darko, kada smo slavili 50 godina Sportskih novosti, izabrao da ga predstavlja iz današnje perspektive zvuči jako zanimljivo, a igrali su Osijek i Marsonia, prvu ligu 2. lipnja 1995. godine. Ovako piše između ostalog:

”To još nije viđeno u Gradskom Vrtu. Vjerojatno na bilo kojem našem stadionu. Kod rezultata 3:1 u 65. minuti odjednom je sudac Goran Marić prekinuo igru. U prvom trenutku nitko nije shvatio zbog čega, a onda smo uočili da terenom trči civil, sportski direktor Osijeka Zdravko Mamić. Dok smo u čudu gledali što se događa i nismo znali razlog njegovog pretrčavanja terena, on je već stigao do istočne tribine, preskočio ogradu i našao se u okruženju najvatrenijih navijača Kohorte. Odmah potom mu se pridružio predsjednik kluba Branimir Glavaš kojem je istina trebalo malo više pomoći da se popne preko visoke ograde, ali i direktor Mile Dumančić. Kiša je lijeva kao iz kabla, ali nikome to ove srijede nije smetalo… Osijek je ostvario pobjedu koja mu je osigurala treće mjesto, mogućnost sudjelovanja u Kupu UEFA, ali ne samo to. U posljednjem kolu na Poljudu, u utakmici s Hajdukom, Osijeku se pruža mogućnost da prvi puta u povijesti postane i prvak države… Zasluženo se likovalo, nakon utakmice, opravdano su iz njegovih prostorija odjekivali zvuci tamburica i gromko se orila pjesma “Slavonac sam, time se ponosim”, a nadovezivala se klupska himna “Grad na Dravi opet slavi, naprijed naši Bijelo-plavi”.

Ushićenje uspjehom najdražeg kluba u kojem je, rekao bih, bio inventar, najbolje govori o Darku i strasti s kojom je radio svoj posao. I svaki dolazak u Osijek uvijek će počinjati riječima...

”Znaš, jednom je naš najbolji igrač tamo bio Darko Ružić. Sjećaš se one njegove antologijske - tko pamti, taj se sjeća?”.
Nisam to ja rekao, ali je Kih izrezao u svoju knjigu za vječnost SN. Opus će bez njega biti prazniji. Sigurno.