Obojica su rođena prije tek nešto više od 16 godina, jedan je od drugoga stariji tek tridesetak dana, a obojica su isti dan debitirali za najbolju momčad Osijeka. Dominik Babić i Filip Živković dvojica su najmlađih nogometaša na pripremama Osijeka, budućnost Bijelo-plavih koja se događa već danas. Odluka struke u Gradskom vrtu da ih ove zime priključi treninzima seniorske momčadi, a onda i da se nađu među putnicima na zimske pripreme, dovoljno govori o njihovom potencijalu. Za usporedbu, Babić i Živković su 18 godina mlađi od najiskusnijih u redovima bijelo-plavih, Leovca i Topčagića. Suigrači su ne samo u klubu s kojim su prije dvije sezone osvojili dvostruku krunu u konkurenciji pionira nego i u reprezentaciji u kojoj imaju impresivne brojke. Babić je zabio 11 golova u deset nastupa za mlađe reprezentativne selekcije, dok je Živković jesenas briljirao u kvalifikacijama za U-17 Europsko nogometno prvenstvo golom za pobjedu protiv Albanije, a onda i asistencijom za remi protiv Švedske.

Filipu Živkoviću je Gradski vrt maltene u dvorištu s obzirom na to da je iz Stadionskog naselja. Otac Tihomir svojedobno je igrao za Bijelo-plave, kao i ujak Branko Vrgoč, inače trenutno branič izraelskog Maccabija iz Petah Tikve.

- Sigurno je i to imalo veliku ulogu, odveli su me na treninge s četiri godine u Otvorenu školu nogometa. Bilo je to ispod dobne granice, rekli su mi da mogu ostati ako se snađem i snašao sam se. Uživao sam u svakom treningu, kao i što i danas uživam - veli Filip.

Profesori sve razumiju

Dominik Babić, pak, nije rođeni Osječanin, no u gradu na Dravi je dovoljno dugo da se može smatrati “legom”. Nogometni put doveo ga je u Osijek prije skoro tri godine iz Pitomače.

- Počeo sam sa šest godina kod trenera Zlatka Novaka, koji me naučio svemu zbog čega sam mu jako zahvalan. Po cijele dane sam od jutra do večeri bio s loptom i to me dovelo do Osijeka. Trener Vranješ mi je rekao kako bi volio da dođem u Osijek na par treninga, a nakon tih par treninga su mi ponudili stipendijski ugovor. Bilo je, priznajem, malo teže odseliti se tako rano od kuće, ali sam se privikao.

Obojica su srednjoškolci, Filip je učenik prvog razreda Ekonomske, a Dominik drugog razreda Trgovačko-komercijalne škole. I jedan i drugi ističu kako u školama imaju razumijevanja dok pokušavaju uskladiti obrazovne i nogometne obveze, koje su dolaskom među seniore postale zahtjevnije.

- Kada pričam s prijateljima iz drugih klubova, kažu kako imaju dosta problema zbog izostanaka zbog odlazaka na pripreme, ali meni u školi stvarno izlaze u susret. Kada sam pozvan na treninge seniorske momčadi, prije odlaska u Umag, imali smo dva treninga dnevno, ujutro i poslijepodne, a ja sam prijepodne imao nastavu. Uspio sam se ipak u školi odlično snaći - kaže Filip.

I Dominik ima slična iskustva.

- Profesori imaju dosta razumijevanja, kada čitaju neke članke o meni znaju se našaliti. Nikada nije bilo većih problema.

Neobičan osjećaj

Dvojica Osijekovih wunderkinda debitirala su za seniorsku momčad isti dan, Živković u remiju protiv Kopra u kojem je asistirao za konačnih 4:4, dok je sat-dva kasnije na teren istrčao Babić u provjeri protiv Honveda. Velika je stvar u njihovoj dobi uopće i biti s treninzima najbolje momčadi, a još je veća debitirati u utakmici. Doduše, neslužbenoj, ali se ipak piše premijera među seniorima.

Filip Živković

NK Osijek

- Priznajem da je bio neobičan osjećaj. Vodili smo 3:0, odjednom je bilo 3:2. Mislio sam kako neću ući, pomislio sam: “Tijesan je rezultat i nemam tu što raditi”. Onda je trener Rene Poms prozvao moje ime i stvarno nisam znao gdje sam, zalutao sam u nekom svome svijetu. Kada sam odjenuo dres prišao mi je trener Čavlina i rekao: “Žile, samo se opusti, radi samo ono što već radiš na treningu”. Dok sam ulazio u igru igrači koji su izlazili samo su mi rekli: “Kako na treningu, tako i na utakmici, bez straha”. Kada sam izašao na teren, bilo mi je kao da sam na treningu s kadetima, osjećao sam se s tom ekipom toliko ugodno, bio sam u šansama, doduše, nisam zabio, ali bila je asistencija, tako da moram biti zadovoljan - kaže Živković.

Babiću je, pak, malo nedostajalo da se upiše u strijelce.

- Mislim da nikada nisam imao bolji početak godine, nego kada su mi rekli da ću ići na zimske pripreme s najboljom momčadi. Do sada sam te igrače gledao s tribine ili im na utakmici dodavao lopte, a sada stojim na nogometnom terenu s njima. Nisam mislio kako ću seniorski debi imati već sa 16 godina. Kada sam ulazio na teren ostatak momčadi me bodrio, govorili su mi da budem smiren. Puno pomaže kada to čuješ od starijih i iskusnijih igrača. Zamalo sam zabio i pogodak, šteta... - kaže Dominik. Dodat ćemo - kada bude trebalo, zabit će...

Prilagodba nije teška

I Živković i Babić preskočili su dvije-tri stepenice prešavši iz kadetske selekcije Bijelo-plavih na treninge najbolje momčadi. Intenzitet rada je ipak puno jači.

- Puno je teže trenirati, brži je nogomet, jači igrači, jači dueli, sve je jače... Iako prilagodba nije bila teška koliko sam mislio da će biti - rekao je Dominik.

Dominik Babić

NK Osijek

U treninzima Bijelo-plavih česte su međusobne utakmice, treba se u duelima nositi sa starijim igračima.

- Ujak i otac su mi rekli da se ne čuvam, da se ne pazim, da uvijek idem sa 100 posto u svaki duel, svaki skok, na svaku loptu i da onda neće biti nikakvih problema. I ja i Dominik imamo veliku želju da se dokažemo, ali moramo paziti i da ne izgorimo od te silne želje - dodaje Filip.

Sjajno primljeni

Naravno, i savjeti iskusnijih suigrača su škola...

- Ugodno je kada dijeliš vrijeme s takvim igračima i na hotelu i na terenu, stvarno smo sjajno primljeni bez obzira na to što smo najmlađi - kaže Filip, a isto razmišlja i Dominik.

- Dosta nam pomažu savjeti starijih igrača, oni su ipak puno iskusniji od nas i znaju o čemu pričaju i žele nam da uspijemo - komentira Babić oko čije je nogometne budućnosti, odnosno, ostanka u Gradskom vrtu bilo puno neizvjesnosti. Pa ipak, odlučio se na koncu obvezati na vjernost s Bijelo-plavima, s kojima je početkom godine potpisao profesionalni ugovor.

- Pričao sam dosta s obitelji i prvim trenerom Novakom i na koncu smo se odlučili da ostanem u Osijek. To je bila najbolja odluka - zaključio je Babić