Je li Hajdukovo izdanje na Opus Areni bilo dovoljno dobro za vjeru u naslov prvaka? Prvih 45 minuta po svemu je bilo. Hajduk je to poluvrijeme odigrao na razini tri odlična poluvremena koje je ljetos pokazao protiv PAOK-a. Igrali su Splićani tečno, brzo, okomito, smireno i s pregršt energije. Od prve minute s gardom momčadi koja je došla pokazati da je bolja od Osijeka i da je zanima samo pobjeda.
Karoglanovih 4-3-3 bili su logično posloženi. Dajaku i Sahiti kao krilni igrači na krilima, Livaja u špici, Pukštas i Krovinović na svojim prirodnim pozicijama "osmica", Žaper zadnji vezni. I Hajduk je odmah izgledao neusporedivo bolje nego protiv Slaven Belupa ili Rudeša, neupitno igrački bitno slabijih suparnika nego što je to Osijek. S takvom igrom Hajduk će u velikoj većini utakmica stvoriti barem nekoliko prilika za golove, što je osnovni preduvjet da bi pobjeđivao u serijama. U Osijeku je poluvremenu zabio jedan, a mogao je i više.
Međutim, u drugih 45 minuta derbija na Opus Areni Hajduk je odigrao daleko slabije. Osijek je bitno podigao razinu agresivnosti, čemu hajdukovci nisu mogli parirati, pa je domaćin bio taj koji je lakoćom dolazio u posljednju trećinu terena. Je li takav pad u igri pitanje snage ili možda karaktera igrača, stvar je kojom će se Karoglan morati pozabaviti želi li zadržati Hajduk na vrhu. Naravno da su padovi u igri česti u nogometu, ali ne bi smjeli biti toliko drastični.
I Karoglanove trenerske reakcije nakon što je Hajduk ušao u probleme bile su bitno drugačije od ideje s kojom je ušao u utakmicu. U 58. minuti uveo je desnog beka Moufija umjesto lijevog krila Dajakua. Nije Dajaku odigrao ništa posebno, ali je igrač školovan za poziciju krilnog igrača i stalno je donosio prije svega dubinu, a onda i određenu opasnost s te lijeve strane. S ulaskom Moufija, Sigur se premjestio na Krovinovićevu poziciju lijevog veznog, a Krovinović je otišao na krilo, tamo je "glumio" Dajakua. Bio je to loš pokušaj, jer Krovinović - koji inače često bježi od odgovornosti i stalno u primanju lopte ide prema nazad - nema baš nikakve predispozicije za krilnog igrača.
Stoga je Krovinović logično zamijenjen već deset minuta kasnije, a umjesto njega ušao je Odjidja. U isto je vrijeme i krilnog igrača Sahitija zamijenio Trajkovski, koji je po vokaciji klasični centarfor. I Hajduk je po prvi put u ovoj sezoni zaigrao u rombu: Žaper kao zadnji vezni, Sigur i Pukštas kao dva bočna vezna, Odjidja kao "desetka" ispred njih, a Livaja i Trajkovski u napadu. Hajduk ni s takvom igrom nije postao bolji, ali imao je sreće da se Osijek malo ispuhao pa je i nešto manje pritiskao.
Teško je inače već duži niz godina pronaći u Europu momčadi koja igra u rombu, jer riječ je o sustavu koji je obrambeno vrlo ranjiv, poglavito na bokovima. Kada se momčadi i odluče za romb onda je ideja da imaju veliki posjed lopte i da su blizu suparničkih vratiju kako bi što je moguće više neutralizirali obrambene probleme koje im donosi takav sustav. A Hajduk na Opus Areni u drugih 45 minuta nije ni izbliza bio u stanju kontinuirano napadati Osijek. Karoglanov neuspio eksperiment na kraju nije bio kažnjen, Osijek je svoje prilike i poluprilike promašio, a Lovrićev udarac odsjeo je na gredi.
Hajduk na koncu iz Osijeka nosi nekoliko važnih benefita. Vratio se barem do nedjelje na vodeću prvenstvenu poziciju. Nakon uvodnih pet pobjeda u pet kola ponovno je povezao tri pobjede u nizu, kao i tri utakmice bez primljenog gola. Mladi Pukštas vratio se nakon gotovo tri mjeseca stanke u punu formu i u Osijeku je bio igrač čija je energija i agresivnost davala ton Hajdukovoj igri. Nema tog što Pukštas neće napraviti kako bi zabio gol, ali i kako bi spriječio suparnika da ga zabije. Amerikanac je doista poseban igrač, drugačiji od suigrača, nezamjenjiv u igri.
Nosi Hajduk i važnu spoznaju da je osječko prvo poluvrijeme bilo ogledni primjerak igre s kojom Karoglan i njegovi igrači imaju realno pravo vjerovati da mogu do naslova...