Nakon Stjepana Tomasa, koji je Bijelo-plave uveo u sezonu i vodio ih u 14 utakmica, pa potom Zorana Zekića koji je na klupi sjedio u njih 27, prvenstvo će zaključiti Ivo Smoje. Bit će mu to već drugi puta u aktualnom prvenstvu da privremeno vodi momčad, jednu utakmicu već je odradio kao v.d. (protiv Rudeša 3:0) dok se čekao Zekićev dolazak iz Albanije nakon Tomasove smjene.
Trebalo je, doduše, biti drugačije, Zekić je svoj drugi mandat trebao zaključiti u Varaždinu, ali dan nakon što su planovi klupske uprave s trenerom postali javni odlučeno je da se ide u sporazumni raskid i prije posljednje prvenstvene utakmice uz standardnu zahvalu na svemu učinjenom na klupskim stranicama. Dan nakon Zekića papirologiju u klupskim uredima su odradili i njegovi dugogodišnji pomoćnici Kuić, Mešnjak i Matijević. Tako će stožer Osijeka za posljednju utakmicu u Varaždinu, koja srećom po Bijelo-plave ne odlučuje o ničemu i ne znači ništa više od prestiža s obzirom da su Varaždinci jedina momčad koju ove sezone uz Dinamo nisu uspjeli pobijediti, uz Smoju činiti trener vratara Malovan, kondicijski trener Vučko te analitičar Barišić.
Na službenim klupskim stranicama još uvijek je naveden stari stručni stožer, a na vrhu te hijerarhije je sportski direktor Jose Boto. I to, zapravo, objašnjava sve. Sasvim legitimno je da sportski direktor ima svoje planove oko trenera, razlaz sa Zekićem na koncu i nije bio neočekivan, ali ostat će mrlja zbog načina na koji je otišao. Napravljeno je to u najmanju ruku nespretno, ispalo je navrat - nanos, iako se nije planiralo tako. Još do utorka utakmica protiv Rijeke mu i nije trebala biti zadnja na klupi s obzirom na to da mu je dan ranije rečeno kako će sezonu odraditi do kraja, nakon čega će uslijediti rastanak godinu dana prije isteka ugovora. Međutim, činjenica kako se odluka da je Zekić uskoro bivši saznala ne nekoliko dana, nego nekoliko minuta nakon što mu je to priopćeno, neplanirano je ubrzala stvari. Momčad je u iduća četiri dana, koliko ostaje do kraja prvenstva, tako u ruke dobio Smoje, koji će odraditi tri treninga i "revijalnu" utakmicu posljednjeg prvenstvenog kola.
Po vrtuljku na klupi sezona na izmaku tako je na kraju umnogome ispala nalik onoj prošloj kad su Bijelo-plave vodila čak četvorica trenera (Bjelica, Poms, Perković i Tomas). Ove sezone dogodile su se četiri promjene na klupi, ali je Osječane vodio jedan trener manje nego lani s obzirom na to da je Smoje u dva navrata privremeno preuzeo tu funkciju.
Nogometaše Osijeka će tako u petim uzastopnim pripremama voditi peti različiti trener. Bjelica je, naime, s momčadi radio u ljeto 2022., pa je Poms vodio pripreme u siječnju 2023., nakon njega Tomas u ljeto 2023. te Zekić u siječnju 2024. Previše je to promjena u kratkom vremenu da bi se uhvatila bilo kakva konstanta. Naznaka tko će biti taj koji će povesti momčad u novu sezonu još uvijek nema izuzev izvjesne pretpostavke kako je riječ o strancu. "Zabavljat" će se navijači još neko vrijeme nagađanjima jer ime idućeg trenera zasad zna samo sportski direktor Boto i uskoro će ga promovirati jer već za tri tjedna Bijelo-plavi počinju s pripremama za novu sezonu. Od koje se očekuje puno... Svakako više nego posljednje dvije kad su Osječani ostajali daleko od borbe za trofeje i kada su se nakon velike borbe morali zadovoljavati izlaskom u Europu što je s obzirom na klupski proračun najmanje što se očekuje.
Na ljeto se u Opus Areni okreće novi list i sve oči uprte su u Jose Bota. A Portugalac nije netko tko se zadovoljava s prosjekom, po njemu četvrto mjesto i plasman u Europu nije razlog za slavlje, a što i ne čudi s obzirom na iskustva u Benfici i Šahtaru. Iduće Botove poteze sada svi s nestrpljenjem iščekuju. Očekivale su se svakako velike promjene u svlačionici Bijelo-plavih između dvije sezone, a one su, eto, neočekivano počele s trenerom koji prvenstvo nije ni izgurao do kraja. Po onome što smo mogli doznati u ranijim razgovorima s Botom, on želi stvoriti mladu, potentnu i energičnu momčad uz nešto iskusnijih igrača s izraženom "gladi" za pobjedom.
- Glavna stvar koju želim u idućoj sezoni je da stvorimo momčad s jakom željom. Ta želja za pobjedom mora biti jednaka i protiv Dinama i protiv Varaždina ili bilo koje druge momčadi. To je nešto što se ne može dobiti na treningu. Kada je igrač u zoni komfora, onda ne može dosegnuti tu razinu želje, ne samo svaku utakmicu nego na svakom treningu. I to je razlika. Radio sam u momčadima koje su naviknute pobjeđivati, ponekad u pitanju nije kvaliteta igrača nego isključivo želja da svaki dan budeš najbolji. A kada u svlačionici imaš 12 takvih igrača, onda će im se i svi ostali priključiti - objasnio nam je Boto nedavno filozofiju kojom se vodi.
A igrača upravo takvog, pobjedničkog razmišljanja Boto već ima u svlačionici... Naravno, mislimo na Ramona Miereza, čije bi produženje ugovora bio posao ljeta. Dio onoga što želi Boto je našao i u igračima iz vlastitog podmlatka poput Antona Matkovića, koji uz silan potencijal kojeg posjeduje i "mentorstvo" Miereza napreduje krupnim koracima, doslovno iz utakmice u utakmicu, a dio će se nadomjestiti na tržištu.