Spada li Osijek u ‘veliku četvorku‘? Da, iako će status velikog potvrditi tek kada utvrdi strategiju razvoja

Nerijetko se s nekim kolegama raspričamo o statusnim okvirima HNL-a. U 34 godine domaće lige zbilja smo vidjeli sve i svašta, i nešto više od toga, ali kad u nekom okruženju postoji strast za nogometom (sportom), onda to ne mijenja doživljaje. Uvijek će se (i) takva domaća liga pratiti, komentirati, kritizirati, pohvaliti. U razgovorima s našim igračima koji su igrali ili to još rade unutar bogatijih inozemnih liga, u pravilu se dio konverzacije posveti HNL stvarnostima. Jest da se govori o Realu, Manchesteru, Interu, Juventusu, Milanu, Barceloni, Premiershipu, Serie A i Primeri, ali uvijek će u svima plamtjeti interes "što je doma"...

U tim statusnim nam okvirima, bez želje da se repliciraju doživljaji bivše jugolige, jasno je da imamo četiri kluba koji se mogu smatrati velikom četvorkom HNL-a. Činjenica jest da je u bivšoj saveznoj ligi bilo isto toliko velikih, Crvena zvezda, Partizan, Dinamo i Hajduk. Oni jesu to bili statusom u svojem okruženju, ali prije svega su unutar nogometne hijerarhije bili elitni dio zbog svojih natjecateljskih dometa i posljedičnih važnosti.

U HNL-u Dinamo (50 trofeja), Hajduk (22) i Rijeka (10) opravdali su i trofejima pripadnost elitnoj grupi. To je trojka koja je i u bivšoj državi osvajala trofeje, Hajduk (9 liga i 9 kupova), Dinamo (4-7) i Rijeka (0-2). Klub iz slavonske metropole i jedne od četiri "velike regije", Osijek, u bivšoj državi nije osvojio niti jedan trofej. Od 1992., uspio se slaviti (tek) jedan naslov odnosno pobjedu u Kupu (1999.), uz puno polemičkih repova. Možemo li onda, i u kontekstu aktualne vrlo loše natjecateljske pozicije, smatrati da je Osijek jedan iz velike četvorke?

Uvijek kada se o nečem vrijednosno raspravlja, u obzir bi trebalo uzeti kriterij. Što znači biti veliki klub u jednom okruženju, isključivo onaj koji ima (naj)više trofeja, novca, navijača, utjecaja, ili postoji i neki drugi okvir vrednovanja? Može to nekome djelovati nelogično, ali NK Osijek svakako pripada velikoj HNL četvorci.

Osijek - Slaven Belupo: Hrvoje Babec

MARIN FRANOV Cropix

Ne samo zbog činjenice da je igrao bivšu saveznu ligu, odnosno da je stalni sudionik HNL-a. Ne samo zato što je odgojio mnoštvo sjajnih igrača, pa između ostalih i Zlatnu kopačku SP-a 1998. NK Osijek dolazi iz okruženja koje je pretrpjelo ogromne gubitke, ljudske i materijalne u Domovinskom ratu, odnosno iz regije u kojoj se kasniji demografski gubitak (i emigriranje) žestoko osjetio i utjecao na društvene i opće životne zbilje Slavonije. Nogomet je u različitim fazama mogao biti ispušni ventil, generiranje barem prividnog osjećaja normale u nenormalnim okolnostima, ali sva ta događanja, u ratu i poraću, jednostavno su uzeli danak koji nogomet ne može tek tako premostiti.

Pogotovo to ne može ako se s klubom koji se želi doživljavati kao ponos okruženja, upravlja na loš način. Dok su navedeni problemi poremetili i ono po čemu je slavonski nogomet bio vrlo cijenjen, a to je proizvodnja talenata za sebe i veće HR i europske klubove, previše je vremena prošlo da bi se sav deficit uspješnosti svalio na probleme prošlih dekada.

Nedvojbeno je da se četvrtim najvećim klubom u državi već poduže krivo upravlja i da pri tome nije presudno posve različito materijalno stanje u tim erama. Osijek je, kao uostalom Dinamo, Hajduk, Rijeka i svi ostali, prošao materijalne i ine golgote, ali se održao na životu i doprinosima politike. No, iznad svega je klub preživio zbog svog statusa u okruženju i nezamislivog scenarija da bi jedna takva institucija u regiji mogla propasti.

Zato se i pojavio mađarski kapital, zato se između ostalog Osijek prometnuo u klub koji ima, kako i dolikuje statusu velikog unutar Hrvatske, uvjerljivo najbolju infrastrukturu, najljepši stadion i najfunkcionalniji kamp. Unatoč tome rezultati ne prate to stanje, štoviše, još su gori. Preslabi da bi bili logični statusu, ali "prejaki" da ne bi ukazali na ključan problem - upravljanje! Kad NK Osijek upravljački realno i logično, s dugoročnim okvirom, utvrdi strategiju razvoja, tada će moći računati da mu status velikog bude u potpunosti ispunjen.