Može li gore? Kad je riječ o nogometašima Osijeka, uvijek može gore. Često smo se tijekom ove sezone susretali s ovim pitanjem koje si međusobno postavljaju navijači Osijeka nakon utakmica "bijelo-plavih", a oni kao da se trude iz tjedna u tjedan pomicati granice svoje nemoći, bezidejnosti, neangažiranosti, u konačnici i nekvalitete.
Subotnji susret na pulskoj Aldu Drosini i poraz 2:1 samo je novi u nizu koji u slučaju Osijeka potvrđuje da od lošega može biti još gore.
Teško je zapravo riječima opisati ono što su igrači financijski najstabilnijeg kluba lige, kluba koji definitivno ima najbolje uvjete za rad i treninge, prikazali u susretu s Istrom. Statistika nerijetko zna zavarati i poslati pogrešnu poruku i sliku neke nogometne utakmice, ali u ovom slučaju ona je najzornije i najtočnije pokazala koliko je Osijek bio loš.
Prvo poluvrijeme igrači Simona Rožmana doslovno su prespavali, njihovim je navijačima bilo mučno i tužno gledati sliku s poluotoka. Osijekovi navijači već dulje vrijeme ne mogu vidjeti ništa doli bijednih predstava koje im iz tjedna u tjedan izazivaju mučninu, ljutnju i frustracije. Svaka nova utakmica, pogotovo u nastavku sezone, praktički se pretvara u novu sramotu.
Nitko, naravno, nije očekivao da će novi trener u samo tjedan dana iz temelja sve promijeniti, ali proteklih dana s Opus Arene stizale su obećavajuće poruke. Poruke o nekakvom povratku boje u lica nogometaša, živosti na treninzima, osmijeha... Za početak sasvim dovoljno da prosječni navijač utakmicu u Puli dočeka s umjerenim optimizmom da će barem nešto od toga vidjeti na utakmici. No, stiglo je samo još jedno razočaranje u nizu.
Može se sada lamentirati i o tome je li Rožman odabrao pogrešan pristup utakmici i sustav s trojicom u zadnjoj liniji te dvojicom gotovo pa klasičnih napadača Jakupovićem i Ohajunwom, što je domaćinu znatno olakšalo posao, pa se cijelo prvo poluvrijeme činilo kao da Istra ima igrača više u sredini, ali to nikako ne opravdava igrače za pristup, koji je bio ispod svakog kriterija. Kada Dantas, kao najveći znalac u momčadi i igrač koji bi trebao crtati igru Osijeka po terenu, prvi put u susretu loptu dotakne u 31. minuti, tu se stvarno nema što dodati ni oduzeti.
Igra je nešto malo živnula na početku drugog poluvremena, ulazak Pušića donio je malo energije, ali tužno je da je to potrajalo manje od 15 minuta. Ukupno je Osijek u cijelom susretu imao možda 20 minuta u kojima je pokazao naznake profesionalne prvoligaške momčadi, a sve ostalo bilo je ispod razine i ovako slabog i kvalitativno siromašnog HNL-a.
U takvim okolnostima potpuno je normalno i nogometno logično da momčad koja tako odigra primi dva gola u sudačkoj nadoknadi oba poluvremena i da izgubi bodove, čak i unatoč činjenici što je drugi gol primila nakon konfuzne odluke suca Duje Strukana.
Do ovog kola Osijek se držao u kvoti klubova koji aspiriraju biti četvrti na kraju sezone, što je za ovakav klub već porazna činjenica, no tezu da od lošega može biti gore dodatno potkrjepljuje činjenica da je Osijek nakon ovog kola ušao i u kvotu klubova koji su u borbi za ostanak u ligi.
Istina, bori se Osijek i za trofej u Kupu, već u srijedu je utakmica u Koprivnici kod Slaven Belupa, polufinale koje nudi veliku priliku za odlazak do kraja u ovom natjecanju, što iz perspektive ovako intoniranog teksta zvuči apsurdno. Pogotovo što je Slaven ove sezone u dobroj formi, što njegova igra ima i glavu i rep, što je favorit u tom dvoboju...
No, cijela je ova Osijekova sezona ionako jedan veliki apsurd, pa se ipak ovdje nećemo usuditi već sada otpisati Osječane iako bi to logika možda i nalagala. Tamo će "bijelo-plavi" imati ogromnu podršku, jer je svih 650 ulaznica koje je domaćin dao na raspolaganje Osijeku rasprodano u samo dva dana. Bit će tamo 650 očajnika kojima tako malo treba, no pravo je pitanje ima li u momčadi dovoljno onih koji to mogu shvatiti i preuzeti odgovornost na sebe.
Komentari (0)
Komentiraj