Borimir Perković dobio je vruć krumpir u ruke. Preuzeo je momčad koju nije selektirao, s kojom nije prošao pripreme sa zadatkom da izvuče sezonu u kojoj je ozbiljno kompromitiran posljednji preostali cilj - plasman u Europu.
- Kada dođe poziv iz Osijeka onda nema puno razmišljanja. Znam ja jako dobro gdje sam došao. Klub nije u komotnoj situaciji u kojoj je bio na kraju polusezone. ali na istoj smo poziciji i moramo napraviti sve da je i zadržimo - kaže Perković, treći trener (nakon Bjelice i Pomsa) koji je ove sezone sjeo na klupu momčadi iz Gradskog vrta.
Iza njega je desetak dana rada s momčadi, dvije utakmice u kojima je osvojio bod protiv Dinama i doživio poraz od Hajduka.
- Napravio sam do sada osam treninga i sada imam malo jasniju i bolju sliku, ali moj optimizam ostaje isti. Stojim iza toga da ovi igrači mogu igrati nogomet kakav želim i da ćemo na kraju biti zadovoljni i ostvariti cilj. Želim igrati jednostavan nogomet, a kada to kaže mislim na brzinu. I to na tehniku brzine koja je najvažnija, koliko brzo primiti, obraditi, predati loptu, gdje je dati... To se trenira, to se vježba, imam svoju ideju kako bi htio igrati, ali treba konstantno na tome raditi. Ne sumnjam kako će ova ekipa to prihvatiti kako su je prihvaćale i druge koje sam vodio.
Za svaku novu ideju treba vremena, a to je nešto što Osijek nema.
- Malo se previše filozofira u nogometu. O nogometu se može jednostavno razgovarati. može ga se jednostavno trenirati i može ga se jednostavno igrati. To je sve proces, ali do nekih se stvari se može brzo doći da igramo lijepo, da igramo atraktivno, da kreiramo šanse, da zabijamo golove i pobjeđujemo.
Pritisak je dobar
Reakcijom momčadi na njegov način rada Perković je i više nego zadovoljan.
- Nije demagogija, prezadovoljan sam onime što vidim i njihovom reakcijom. Čini mi se da im odgovara i da mogu uloviti ono što tražim od njih, imaju sposobnost slušanja. Kada sam došao rekao sam im: "Prvi zadatak koji stavljam pred vas je da me slušate". Mislim da će prihvatiti ideje na kojima inzistiram. Želim igrati nogomet koji treniram. Moja utakmica mora biti slika onoga što radim kroz tjedan. Do sada sam u tome uspijevao, moje su momčadi igrale kako sam htio gdje god sam bio. Neke stare navike treba ispravljati, želim da moji igrači nemaju grča, da uživaju dok igraju, da se ne boje... Zato često i spominjem da treba biti hrabar, kada si slobodan u igri, kada se ideš nadigravati slobodniji si u igri, brže razmišljaš brža ti je reakcija, bolje se pozicioniraš...
A to će sve nogometaši Osijeka morati napraviti pod imperativom rezultata.
- Osijek je klub koji mora imati imperativ, stalno gledati prema vrhu. Ne treba se bojati imperativa. Pritisak je dobar pa i kada ga nema treba ga tražiti jer igrač pod pritiskom raste, bolje se razvija. Komocija je najgora, pogotovo ako ćemo razvijati mlade igrače.
Prošlo je 46 dana otkako je Osijek posljednji puta pobijedio. Čak sedam utakmica već traje taj niz bez trijumfa. Utječe li to možda na svlačionicu?
- Razmišljaju igrači o tome, ali uvjeren sam kada dođe prva pobjeda, a siguran sam da će brzo doći, da će se okrenuti situacija, da će biti drugačije - smatra trener Bijelo-plavih.
Lovrić će biti onaj pravi
Osijeku nedostaju golovi, u zadnjih šest prvenstvenih utakmica zabili su tek jedan, protiv Dinama na Maksimiru.
- Mi kroz igru trebamo kreirati šanse i zabijati golove. Rijetko se događaju slučajni golovi. Želim da vježbe koje radimo na treningu primjenjujemo na utakmici i onda će doći golovi. Nije ništa novo da napadači uđu u nekakav vakuum, crnu rupu, da ne mogu ući u šansu, da ne mogu ni puknuti po golu. ali onda u jednoj utakmici jedna šansa, dobar dribling, da ne govorim o golu, okrenu sve i onda uđu u seriju i počnu zabijati. Ali ja želim i da mi veznjaci zabijaju golove, napadači mogu raditi neke stvari za vezne igrače i da bi oni zabijali, to je moja želja.
Bit će, naravno, puno lakše i kada Lovrić i Caktaš uhvate pravi ritam.
- Gledam Lovrića i vidim da se budi, da će opet biti onaj pravi. Mislim da imam prave metode, znam kako s njima trebam razgovarati, kako ih poticati. Ne mogu ništa garantirati, ali vjerujem kako ću ih probuditi.
Istovremeno daje se šansa mladim igračima, Živković i Omerović počeli su posljednje dvije prvenstvene utakmica.
- Živković mi je dao signal i mislim da sam pogodio. On je u Maksimiru odigrao što sam tražio od njega, protiv Hajduka je odigrao slabije, ali nemoguće je da mladi igrač bude bez oscilacija. Na meni je kao treneru da ga usmjeravam, a vjerujem da on ima sposobnosti slušati i da će s vremenom to i prihvatiti. On je mlad, potencijal je, ima prostora i bit će sve bolji. Slično je i s Omerovićem, to je igrač na kojeg će se klub danas-sutra moći osloniti. Procjena je moja, kada ga treniraš svaki dan, kada vidiš kako se ponaša na treningu, kakve sposobnosti ima... Puno bolje je za mladog igrača kada ima oko sebe iskusne i kvalitetne igrače koji mu mogu pomoći. A Osijek to ima. Ako ima sposobnost, ako ima kvalitetu, onda je nebitno ima li on 16 ili 25 godina. Na meni je da napravim procjenu može li ga se gurnuti. Mladi igrač se razvija kroz treninge, ali podražaj koji dobije na utakmici je najvažniji... Svi su nam važni, svi nam trebaju, nema u Osijeku u ovom trenutku igrača koji je nevažan, sad je na meni da izvučem iz njih maksimum.