Burno su nogometaši Osijeka proslavili pobjedu u utrobi Poljuda, zagrljeni su otpjevali refren “Legice”, inače pjesme uz koju uoči utakmica u Opus Areni izlaze na travnjak, a onda su i prije nego što je svanulo već bili u treningu!? Bilo je oko 4 sata iza ponoći kad je klupski autobus stigao na parkiralište stadiona pored Drave, grad je spavao, na ulicama nije bilo žive duše, a na pomoćnom terenu Opus Arene pod svjetlima reflektora se radilo. Kako je odmah nakon pobjede Zoran Zekić i najavio, po povratku u Osijek nakon dugog puta odradio je regeneracijski trening sa svojim igračima, koji su potom dobili ostatak dana slobodno. Zaslužili su.
Bijelo-plavi su se iz Splita vratili s puno toga dobroga. Najbitnija je, naravno, pobjeda, treća u nizu, i to, ne manje bitno, ostvarena na trećem uzastopnom gostovanju, dakako i nova tri boda, čime je Osijek opet preskočio Lokomotivu i vratio se na europsku poziciju. Nadalje, Ramon Mierez je prvi puta s kapetanskom trakom oko ruke izveo momčad na teren i zabio novi pogodak kojim se odvojio od pratnje na ljestvici najboljih strijelaca HNL-a, Zoran Zekić postao je prvi trener u povijesti Osijeka koji je u jednoj sezoni dva puta slavio na Poljudu (a ujedno je i postao trener Bijelo-plavih s najviše pobjeda na gostovanjima kod Hajduka jer ovo mu je bila treća), Franko Kolić potvrdio se kao budućnost među vratnicama momčadi s Opus Arene, a Anton Matković... On je još jednom dokazao kako je igrač za velika djela. Njih dvojica, sada je jasno, više nisu budućnost, nego sadašnjost Osijeka.
Život se okrenuo
Klub iz Opus Arene redovno uoči svake domaće utakmice izdaje biltene u kojima, između ostalog, kroz nekoliko blic pitanja predstavlja i svoje mlade igrače. Prije nekoliko mjeseci na stranicama tog izdanja navijačima se predstavio i Anton Matković, koji je na pitanje “što navijači ne znaju o tebi?” pun samopouzdanja odgovorio:
“Ne znaju koliko mogu”.
A nije prošlo puno vremena prije nego što su saznali...
Matkoviću se u kratkom vremenu, u svega nekoliko mjeseci, okrenuo život. Javna pohvala Joška Gvardiola, koji je jesenas poručio kako je mladi napadač Osijeka iduća velika stvar hrvatskog nogometa, pa debi protiv Hajduka, nedugo potom i gol Dinamu na Maksimiru, okrenula je reflektore prema njemu... A sve to mu se izdogađalo prije punoljetnosti, u razmaku od nekoliko tjedana.
- On će biti igračina - kazao je jesenas trener Bijelo-plavih, a na potvrdu tih riječi nije se trebalo dugo čekati.
Golom Hajduku samo je potvrdio kako pohvale koje se nižu na njegov račun nisu ni slučajne, ni pretjerane...
- Matković je s 18 uspio zabiti i Dinamu i Hajduku, a ja sam čekao do 30. da napravim tako nešto. Ne znam je li do njega ili do mene... - uz osmijeh je kazao Zekić, a onda nastavio u ozbiljnijem tonu i upozorio kako je Matković tek na početku:
- Sjajno za njega, a ja ga podupirem da radi još jače svaki dan. Ima još stvari u kojima se može popraviti - dodao je trener Bijelo-plavih.
Matković je na terenu proveo 71 minutu, sve dok se energetski nije posve potrošio.
- Rekao mi je na poluvremenu da je “pukao”, a prethodno je unio puno energije svojom igrom, dao je sve od sebe, zabio je i taj lijepi gol. Puno nam je značila njegova silina koje on vjerojatno još nije ni sasvim svjestan - otkrio je nakon utakmice Zoran Zekić.
Od debija kad je dobio posljednje četiri minute u porazu protiv Hajduka u Opus Areni, i to u studenom prošle godine, Matković je odigrao 12 prvenstvenih utakmica, a više ne dobiva “mrvice”. Njegova minutaža je danas ozbiljna i konstantna, a u posljednje dvije utakmice je i starter na lijevom krilu. Prije nekoliko dana, tek dva mjeseca nakon što je napunio 18, prvi puta je nosio i kapetansku traku najbolje momčadi Bijelo-plavih. Doduše, u prijateljskoj utakmici protiv Radnika u Josipovcu, ali i to jasno pokazuje koliko u Opus Areni računaju na Matkovića u budućnosti. Koja se događa danas.
Čvrsto na zemlji
Unatoč svemu, mladi napadač s obje noge stoji čvrsto na zemlji. Skroman je i za svoje godine, a tek je prije nekoliko mjeseci postao punoljetan i zreo. I najbliža okolina mu pomaže, a Matković i u svlačionici ima nekoga na koga se može ugledati i tko mu je, kako je kazao, uvijek pri ruci.
- Čestitke Mierezu, koji se na Poljudu trudio kao zvijer 94 minute koliko je igrao. Pokušavam se, naravno, ugledati na njega, on mi je idol u klubu. Pričam puno s njim i na treninzima, daje mi korisne savjete, tako da mu se želim zahvaliti što mi daje takvu potporu i vjeruje u mene. Naravno da mi je cilj biti kao on jednog dana - poručio je mladi napadač, koji je potvrdio kako je igrač za velike stvari.
Naime, do sada je u seniorskoj karijeri zabio dva gola, ali kome? Prvijenac mu je bio protiv Dinama na Maksimiru, a sada je zatresao i mrežu Hajduku na Poljudu. Oko toga koji mu je pogodak draži nije previše dvojio.
- Što se mene tiče, protiv Dinama mi je bio prvijenac i dakako da mi je drag, ali ovaj mi je svakako draži jer smo sada pobijedili za razliku od utakmice u Maksimiru. Ovaj je, uostalom, i ljepši, baš neobranjiv - kazao je Matković, koji nije propustio “podbosti” ni reprezentativnog kolegu Buljana:
- Drago mi je što sam zabio svom prijatelju iz mlade reprezentacije Buljanu, koji je odličan vratar i kojeg moram pohvaliti, ali protiv moje ljevice nije mogao ništa - kazao je uz smiješak.
Na Poljudu su zabili Matković i Mierez, ali da na vratima nije bilo sjajnog Franka Kolića, veliko je pitanje kako bi se utakmica po Osijek rasplela. Imao je nekoliko velikih obrana, a posebno upečatljive ostale su intervencije u 90. minuti kad je u razmaku od samo nekoliko sekundi prvo sjajnom paradom izvukao šut Pukštasa, a onda se u svom petercu ispriječio pogotku Kalinića.
- Svaka pohvala Franku! On je po meni igrač utakmice. Imali smo šanse koje nismo realizirali, imao ih je i Hajduk, ali to je Kolić fenomenalno poskidao - naklonio se mladi napadač svome vrataru nakon utakmice.
Dočekao šansu
Golman prije 21 godinu rođen u Puli dugo je čekao svoju šansu među vratnicama Bijelo-plavih. U Osijek je stigao iz redova Istre kao 15-godišnjak u ljeto 2018., u tridesetak utakmica čuvao je mrežu sada ugašene B momčadi Bijelo-plavih, a prošlu je jesen proveo na posudbi u Posušju. Priliku je dobio tek nedavno zbog ozljede koljena standardne “jedinice” Osječana, Marka Malenice. Prvenstveni debi imao je, naime, u utakmici prošlog kola na gostovanju kod Rudeša, a onda se tjedan dana kasnije premetnuo u jednog od junaka Osijekove pobjede na Poljudu u kojoj mu je upisano pet obrana.
- Naravno da me veseli odlična izvedba Kolića, ti će mladići iz dana u dan biti sve bolji - poručio je Zekić.