Ulaznice su rasprodane, u subotu nas čeka 75 tisuća ljudi na stadionu. Takvi trenuci možda nisu svima pojmljivi. To je nemoguće. Ta liga je pojam. Iako se događaju greške na utakmicama, liga ima svoju kvalitetu i, konačno, iznimno je izjednačena jer nema izrazitog favorita. Zbog toga je i interesantna - u dahu nam rezimira Andre Mijatović o popularnoj "cvajti", o drugom razredu njemačkog nogometa, u kojemu je odradio 170 nastupa u kopačkama, a u istom natjecanju trenutačno plovi kroz trenerske vode.
Iako smo broj pomoćnog trenera Herthe okrenuli zbog subotnjeg derbija na Maksimiru između Dinama i Rijeke - dva kluba čije je boje branio - u tematskom meniju na otvaranju razgovora prvo smo preletjeli preko predjela s njemačkih terena. Hertha je trenutačno osma u drugoj Bundesligi, a u subotu ju čeka taj, najavljeni spektakl protiv Dynama iz Dresdena, pred krcatim tribinama Olimpijskog stadiona u Berlinu.
Iako trenutačno nisu u vrhu, klubu poput Herthe su, pretpostavljamo, visoke ambicije uobičajene. Dakle, povratak u elitu je ultimativni cilj, zar ne?
- U Herthi sam i igrao, bio sam i kapetan, pa sam svjestan koliko je to velik klub. Uvijek se nešto događa, uvijek su velika očekivanja, uvijek je i malo nemirno. Nismo perfektno startali, ali stabilizirali smo se - kaže 45-godišnjak iz Rijeke, koji godinama s obitelji živi u Ingolstadtu.
S obzirom na to da ste "gore" odradili deset godina igračke karijere, upisavši i 64 nastupa u Bundesligi, a sada ste i puno desetljeće u drugačijoj, trenerskoj ulozi u Njemačkoj, možete li nam objasniti zašto je "elf" u padu? Odnosno, zašto se dugo čeka na zvučan rezultat reprezentacije na velikom natjecanju?
- Njemačku nikad ne treba otpisati. Jesu li među najvećim favoritima na Svjetskom prvenstvu iduće godine? Rekao bih da trenutačno nisu među prva četiri, ali mogu igrati sa svima, jer imaju velik bazen i ekstraklase, poput Musiale i Wirtza. No, i oni imaju problem koji muči i neke druge zemlje, a to je nedostatak klasičnog napadača. Uvijek se traži taj jedan, poseban, možda tu nastaju problemi.
U najvećem njemačkom klubu, pak, razvija se vaš 17-godišnji sin Roko, koji također, poput tate, ordinira na poziciji srednjeg braniča. Dok njegove vršnjake (2008. godište) idućih dana čekaju izazovi na Svjetskom prvenstvu u uzrastu do 17 godina, on će smotru propustiti zbog ozljede. O čemu je riječ?
- Šteta što će propustiti Svjetsko prvenstvo, ali ozlijedio je meniskus i bio je na operaciji. To ga je udaljilo od turnira, nije ni njemu lako, ali važno je da se oporavi. Ako sve bude u redu, u siječnju bi trebao ponovno biti u ekipi. On ima svoj put ovdje, u Njemačkoj je prošao kroz sustav, ali emocija ga vuče prema Hrvatskoj. Mi, roditelji, smo mu to prenijeli pa pitanje "Njemačka ili Hrvatska", zapravo, za njega to nije ni bilo pitanje.
Tinejdžeru u klubu poput Bayerna ne može biti loše, zar ne?
- Zadovoljan je, vide ga dosta dobro. No, ponavljam, oprezan sam jer stiže osjetljivo doba, kada su igrači u prijelazu između juniora i seniora.
Možete li nam, usput, onda otkriti nešto više od toj hrvatskoj generaciji ‘08, koja će nastupati na Mundijalu? Čujemo samo dobre stvari...
- Da, dečki su talentirani, a svako malo dođu takve generacije, ali treba ih dobro čuvati i omogućiti im što bolji prijelaz. Tu se puno dečki gubi...
Pored posla na njemačkim terenima, stignete li oko baciti na klupske travnjake u Hrvatskoj?
- Više kroz medije, jer utakmice ne stignem gledati, ali znam kakva je klima u klubovima i što se događa.
S obzirom na to da ste rijetko u medijima, niste ni imali priliku prokomentirati dvostruku krunu vaše Rijeke.
- To je moj klub, a predsjednik Mišković radi nestvarne stvari. Jako je teško držati takvu razinu kluba kada, osim prodaje igrača, nemate velike prihode. Stvorili su ekipu koja je konkurentna Dinamu i iskoristili priliku. Izuzetno mi je drago zbog Đaleta, ali u nogometu se sve odvija izuzetno brzo, pa dva mjeseca nakon dvostruke krune nije više trener. Takav je nogomet.
Vi ste ostali bez titule u famoznom raspletu posljednjeg kola na izdahu prošlog stoljeća. Koliko vam često kroz glavu prođe taj dan na Kantridi 1999.?
- Koliko je godina prošlo? 26, je li? Bio sam mlad, razočaranje je veliko, ali opet, mislio sam, tek je prva godina, bit će još prilika... Na kraju ih i ne bude baš. Znam se vratiti na to, pogledati tu i tamo snimke na YouTubeu. Ta je generacija ostala zapamćena po tome, po posljednjem kolu na Kantridi, na najposjećenijoj utakmici. To mi je, ujedno, i velika želja, da vidim novu Kantridu. To bih zaista htio, i to bi bila velika stvar.
Nad Rujevicom je, pak, proteklih tjedana zasjalo sunce nakon "kiše" s otvaranja sezone.
- Rijeka se stabilizirala. Poznavajući španjolske trenere, znamo da oni gaje igru, a za to treba strpljenja. Koliko čujem, ovo što Rijeka radi ima smisla u igri, i nadam se da će se priključiti vrhu. Sada ih čeka derbi na Maksimiru, a na Dinamo se nikako ne smije gledati podcjenjivački. Ako Dinamo ne pobijedi, odmah ništa ne valja, a kada dobije, onda se to podrazumijeva. Liga je sve izjednačenija, nije kao prije desetak godina, tako da treba i druge poštivati, a ne samo kritizirati.
Upravo smo tematsku loptu htjeli prebaciti prema Maksimirskoj 128, još jednom vašem bivšem, nogometnom domu. U Dinamo su ljetos stigli igrači sa životopisima iz Njemačke. Primjerice, protiv Dejana Ljubičića ste se borili s Herthom prije nekoliko mjeseci, dok je nosio dres Kölna.
- Tako je. Igrač je to koji je igrao i u Bundesligi, a koji je u Dinamu dobro startao, ali sada, koliko vidim, u blagom je padu. Međutim, vidim ga kao stožernog igrača i definitivno ima kvalitetu za Dinamo. Radan je igrač, puno trči i ima dobar udarac. Gabriel Vidović je također dobro startao, igrao je dobro na posudbi u Dinamu prije dvije sezone, ali sada je pod kritikama. "Mali" Vinlöf je igrao dosta dobro u Austriji. Međutim, u Dinamu su očekivanja i pritisak veliki, neki to ne znaju dok to ne prođu. Cijela ta energija oko kluba, mediji... U gradu o Dinamu govore stotine tisuća ljudi. Prezentnost Dinama je ekstremna, to osjetite kada ste u klubu.
U subotnjem sudaru vaših bivših klubova, kome dajete prednost?
- Rijeka je u naletu, možda u malo boljem momentu, ali kvaliteta je pojedinačno na strani Dinama. No, vidim izjednačenu utakmicu u kojoj će odlučivati detalji, ali ne bih se usuđivao više prognozirati.
Prije nego što ste dres Dinama prije 20 godina zamijenili ruhom Greuther Fürtha, polovicu sezone dijelili ste svlačionicu s Lukom Modrićem. Je li on već tada bio "taj"?
- Kao prvo, to je velika čast za mene. On je apsolutno naš najbolji igrač svih vremena, nitko na toj razini nije egzistirao ovako dugo poput njega, niti blizu, a ono što radi, to je nestvarno. Svaka riječ je suvišna. Jednostavno, kapa do poda.
Priču ćemo, pak, zaključiti obranom. Što bivši branič misli o budućnosti zadnje linije "vatrenih"? Upravo u Njemačkoj, nedaleko od vas, stasa budući "projekt" naše reprezentacije, Luka Vušković.
- Ako se oko nečega nikada nismo trebali zabrinjavati, to su vezni igrači i braniči, oni krase našu reprezentaciju već godinama. Koliko vidim, neće biti problema u idućih deset godina. Gvardiol je klasa, Šutalo igra u velikom klubu, tu su Ćaleta-Car i Pongračić... A kad je riječ o Vuškoviću, dečko ima apsolutno nestvarne fizičke predispozicije, ne trebamo se zabrinjavati - zaključio je Andre Mijatović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....