Znalo se još prije dva mjeseca kako će Darko Raić-Sudar postati sportski direktor Rijeke. Bivši nogometaš i trener (i Istre 1961), s pro licencom, ima reference za taj stručno-upravljački posao. Ne bi to bilo ništa neuobičajeno da 50-godišnji DRS iz Ivankova nije istovremeno i član Izvršnog odbora HNS-a, te svježe reizabrani predsjednik NSŽ Istarske! Već na prvu zvuči apsurdno objedinjavanje tri tako zahtjevne i različite uloge u jednoj osobi. No, akti HNS-a ne priječe takve istodobne angažmane, pa se logično upitati zašto?
Rijekina dva glasa
U Istri 1961, koja je u veljači kandidirala Raić-Sudara za predsjednika NSŽI, zatečeni su njegovim imenovanjem u Rijeci. S Drosine neslužbeno ukazuju kako nisu imali saznanja da će postati direktor na Rujevici, a kako im Raić-Sudar nije to ni kazao, tretirali su medijske napise kao glasine. Vjerojatno je da su znali onda ne bi njega kandidirali. U najmanju ruku zato što nije logično da operativac kluba iz Rijeke bude predsjednik Saveza Istarske županije, odnosno da Istra 1961 predlaže sportskog direktora Rijeke.
Sada je lakše razumjeti zašto je HNS-ov predsjednik Marijan Kustić neuobičajeno u dva navrata u kratko vrijeme dolazio u Istru aktivno podržati podršku predsjedniku Raić-Sudaru. Čak je drugi put na izbornu sjednicu došla poveća grupa članova IO HNS-a i NSŽ Primorsko-Goranske. Očito je predsjedniku HNS-a bilo važno da Raić-Sudar, koji mu je vrlo blizak suradnik, “prođe” kao predsjednik NSŽI-a te tako ima bazu s kojom može biti dio IO HNS-a.
Kako nema zakonskih ograničenja, forma je zadovoljena. No to ne znači da je taj zakonski okvir ispravan i u najmanju ruku trebalo bi ga promijeniti jer dopušta imenovanja koja onda, logično, izazivaju sumnje u sukobe interesa. Angažiranjem Raić-Sudara klub s Rujevice ima sada, uz Damira Miškovića, dva glasa u IO HNS-a.
Mišković je u klubu poslodavac Raić-Sudaru i bilo bi čudno da u odlučivanju o svim važnim tematikama HR nogometa imaju različiti glasački stav. Kako je Mišković i dopredsjednik HNS-a, predsjednik Riječkog (primorsko-goranskog) saveza, Raić-Sudar član IO HNS-a i predsjednik NSŽI-a, a Kustić predsjednik HNS-a, ali i predsjednik ŽNS Ličko-senjske županije, a bio je i predsjednik MNO Središte Rijeka, posve je jasno da u očima javnosti, ali i pogotovo unutar nogometne strukture djeluju vrlo utjecajni. To ne mora ništa značiti, naravno. No, za one koji problematiziraju (ne)ravnopravnost tretmana unutar HNS-ovih struktura i u odlučivanju, može značiti u najmanju ruku sumnje. Ta atmosfera sumnji, sama po sebi, ionako HR nogometu radi štetu kao da su i potvrđene. Zašto se tamo gdje je to moguće ne prevenira, ostaje uvijek misterij.
Generiranje sumnji u našem nogometu je često i alibi poraženima, gorivo teoretičarima urote, ali uvjerljiv je dojam da ovakvi slučajevi samo dolijevaju ulje na vatru. I potiču teze kako u HNS-u, kao kontinuitet, baš i ne mare što šira nogometna javnost o tome misli i posljedično donosi svoje zaključke. Već bi velika stvar na suzbijanju tih “teorija” bila da se propisima onemogući da klupski djelatnici i čelnici mogu biti članovi nogometne vlade. Sada su u takvom statusu primjerice Mišković, Raić-Sudar iz Rijeke, Markulin iz Slavena Belupa, Šikić iz Lokomotive, Črnko iz Gorice, Smodlaka iz Dugopolja.
Jasnije ukidanje Udruge
Spriječiti svaku aluziju na sukobe interesa, povlaštenost ili favoriziranost, trebao bi biti prioritet Kuće nogometa, a ovako ispada da se u HNS-u to dodatno potiče. Možda sada djeluje jasnije zašto je prije nepunih devet godina ukinuta Udruga klubova Prve HNL te su klubovi predali ligu na upravljanje HNS-u, i zašto prije 4-5 godina nije bilo suglasja za njeno ponovno aktiviranje i samostalnost klubova u odlučivanju o svojem natjecanju.
Nekom je očito dobro ovako, a drugima, Bože moj, tko bi sve zadovoljio...