Nenad Bjelica je relativno kratko na klupi Osijeka, jedva godinu i pol dana, nije još uvijek osvojio niti jedan trofej pa da se tu može tražiti popularnost ili “idolopoklonstvo”, no Bjelica je postao sinonim za ime kluba.

Bjelica je Osijek, Osijek je Bjelica. Nije glavni razlog tome što je Bjelica među prvima u Hrvatskoj dobio “odriješene” ruke i postao prvi menadžer, odnosno, trener i sportski direktor u jednoj osobi. No, svojim dolaskom u grad na Dravi, nakon što je kratki period bio bez posla poslije otkaza u Dinamu, gdje nije pristao na smanjenje plaća početkom “korona krize”, Bjelica je 2020. dočekan kao spasitelj visokih ambicija kluba iz Gradskog vrta, odnosno, spasitelj svih onih silnih milijuna eura kapitala koji su se slili u klub od početka 2016. kad je mađarski investitor Lorinc Meszaros kupio NK Osijek. Bjelica je doveden da osvaja – trofeje.

Velika sramota

Ipak, kako mu to još (uvijek) nije pošlo za rukom (trofej), povremeno se pojavljivala nervoza. Posebno je to do izražaja došlo koncem prošle sezone, gdje je Rijeka na Rujevici pet kola prije kraja prvenstva remizirala s Osijekom (1:1) i praktički ga izbacila iz borbe za naslov prvaka koju su dotad Bjeličini puleni vodili s Dinamom, njegovim bivšim klubom s kojim je napravio povijesni uspjeh o kojem su sanjale generacije – dočekao je europsko proljeće, osvojio dva naslova prvaka i jedan Kup. Tri dana nakon tog susreta u javnost je izašla snimka koja i danas “odzvanja” tribinama Rujevice, a u kojoj Bjelica viče da je Rijeka igrala za “korporaciju, a ne za sebe”, psuje tu istu Rijeku i njezinu “strinu”, uz dodatak da korporacija spolno opći s klubom, dok na kraju podvlači da će Rijeka od korporacije biti “gladna kruha, samo kad vas više ne budu trebali”.

- Sramota, sramota - dodao je za kraj, a mi se ne možemo ne složiti da je to velika sramota. Za Bjelicu prije svega.

Nenad Bjelica

MARKO MRKONJIC/CROPIX

Pokušao je kasnijim istupima Bjelica objasniti svoje stavove, da je mislio prije svega na Nevistića, koji je tada kao posuđeni igrač Dinama bio na riječkom golu i “krao” vrijeme, da mu se ne sviđa veliki broj posuđenih igrača Dinama u drugim klubovima... I sve to skupa možda bi i imalo legitimitet, da se formalno izrazimo, da taj isti Bjelica nekoliko mjeseci prije izgovorenih riječi nije bio dio te iste “korporacije”, koju je potom zdušno prozivao. Nije Bjelici smetalo štošta tada što mu smeta sada. Kasnije je spomenuo da je bolje da o tome više ne priča jer se zna tko bi mogao izvući deblji kraj...

Kraja u iskazivanju “ljubavi” između Rijeke i Bjelice očito tako skoro neće biti, nakon korporativne priče zakotrljala su se još neka medijska “podbadanja” o odgođenim utakmicama, gdje su se javno (putem društvenih mreža) uključili i neki igrači Rijeke dodijelivši Bjelici titulu – Pinocchija, lutka iz bajke koji stalno laže. U posljednjem ogledu na Rujevici jedan veći Pinocchio viđen je i na tribinama...

Nema, dakle, sumnje da će Bjelicu u srijedu Riječani pozdraviti “toplom dobrodošlicom”, baš kao i Osijek. Jer, Bjelica je Osijek, Osijek je Bjelica. Neka sve samo ostane u granicama – gospodski. U svakom slučaju, Rijeka i njeni igrači najbolje će na sve odgovoriti – na terenu. Nemaju izbora, ulog je (pre)velik za velike priče u medijima.

Na krivoj adresi

Polufinale Kupa utakmica je sezone i za Rijeku i za Osijek. Posljednjim prijelaznim rokom i odriješenom “kesom” u Gradski vrt su stigli i igrači koji bi trebali mijenjati krvnu sliku napada poput Caktaša, Fućka, te naposljetku Lovrića – sve ide u smjeru toga da Bjelica “mora” osvojiti barem jedan ove sezone. I sve je dobro dok Bjelici ide jer kada ne ide, često se potraži krivica na krivoj adresi – krivi su onda mediji koji nisu objektivni, navijači, pa čak i oni vlastiti ili ako sve propadne onda je tu – korporacija. Tko ima nešto protiv, tko zna za bilo kakve nedozvoljene radnje u hrvatskom nogometu, neka ih kaže sada ili neka – zauvijek šuti.