Ako je trener Cosmi htio utopijskim metodama (čitaj: vrijeđanjem vlastitih igrača) izazvati reakciju svoje momčadi nakon domaćeg poraza od Istre, ako je uoči Varaždina svojim teatralnim odlaskom nakon smireno održanog monologa usred konferencije za medije još više htio naglasiti dozu teatralnosti koja bi dodatno trebala galvanizirati beskrvnu, bezidejnu igru i momčad Rijeke, onda se nakon Varaždina može kazati da je u tome djelomično uspio. Naravno, nikad nećemo dobiti odgovor na pitanje jesu li to igrači uradili za svog trenera ili u inat njemu. U konačnici, to nije niti bitno...
Rijeka je u susret ušla bolje, mogla je gostujuća momčad žaliti za nekoliko dobrih prilika, posebice za onom Grgića iz 19. minute, kada je njegov udarac s pet metara iskosa prošao malo pored desne vratnice Olivera Zelenike. Ono što je propustio Grgić napravio je Ampem, koji je u drugoj minuti nastavka asistencijom s lijevog boka odradio pola posla za vodeći pogodak Bijelih u baroknom gradu.
Nakon izravnog crvenog kartona Laminea Ba u posljednjoj minuti prvog dijela bilo je jasno da će Rijeka u nastavku imati dominaciju na terenu, no nije to niti izbliza bilo toliko dobro s igračem više koliko se nadala riječka publika pred malim ekranima i prisutna Armada na tribinama, sve do konačnog rješenja susreta i izvanserijskog pogotka Selahija, te Grgića u sudačkoj nadoknadi, što samo pokazuje da Rijeku, uvjerljivoj pobjedi unatoč, čeka još uvijek dosta posla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....