Hrvatski nogometni navijači uvijek su velika priča, gdje se god pojave u svijetu. S jedne strane svi nam se dive zbog golemog broja navijača na svim utakmicama Vatrenih i strasti s kojom navijaju. S druge strane poznati smo i po brojnim incidentima koje su izazvali, bilo na utakmicama Vatrenih ili svojih klubova.
"Kakvi su doista hrvatski navijači?", pitanje na koji je odgovor probao potražiti Jurica Jurjević (41), voditelj odjela za sigurnost HNS-a. Jurjević je napravio iznimno veliko i sustavno istraživanje, prvo takvo otkako postoji HNS. To je istraživanje trajalo više od 33 mjeseca, obuhvatilo je više od 220 saveza i klubova, uključilo je više od 4000 utakmica. Ukupno je obradio i 1500 disciplinskih prijava, kroz koje je zbrojio nevjerojatnih i zapravo šokantnih 35 milijuna eura kazni, koliko su u tom razdoblju platili svi europski klubovi!
Hrvatski klubovi u te nepune tri godine platili su ukupno 1,138.250 eura zbog navijačkih ispada. Dinamo je platio 700.000, ali je odigrao i daleko najviše utakmica. Rijeku su navijači stajali 238.000, Hajduk 177.000, a Osijek je platio tek nešto više od 21.000 eura. U prosjeku su hrvatski klubovi četvrti po kaznama u Europi, iza Francuza, Šveđana (!) i Švicaraca (!).
- Najprije da se ogradim: ovo nije znanstveni niti stručni članak, već profesionalno istraživanje u sklopu radnog mjesta koje trenutačno obavljam. U svrhu informiranja samog sebe, saveza u kojem radim, ali i zainteresirane nogometne i ukupne javnosti odlučio sam rezultate podijeliti putem jedine društvene mreže koju koristim (to je jedina društvena mreža na kojoj je mogućnost lažnog predstavljanja (profila) svedena na minimum, nap. a.). Metodologija koja je korištena je sljedeća: na službenim stranicama UEFA-e se redovno objavljuju izvješća disciplinske komisije UEFA-e, u svakom od tih izvješća bude obuhvaćeno proteklo kolo (kvalifikacija) Lige prvaka, Europske Lige ili Konferencijske lige odnosno protekli reprezentativni ciklus Lige nacija, kvalifikacija za Euro ili sami završni turnir Lige nacija odnosno Europskog prvenstva, i tako nekoliko godina unatrag. Obuhvatio sam sve utakmice odigrane nakon 1. lipnja 2022. godine, a u HNS sam došao u siječnju iste te godine - u uvodu nam je ispričao Jurjević.
Radili ste kompletnu analizu svih kazni koje je UEFA izrekla klubovima i Savezima. Koju ste metodologiju upotrijebili?
- U nogometu se uspješnost trenera ili izbornika mjeri prema tome koliko je bodova osvojio u odnosu na broj odigranih utakmica. Tako sam napravio "navijačke tablice", koliko je ukupno, a onda i koliko je prosječno novčanih kazni dobio neki savez ili klub u odnosu na broj odigranih utakmica.
Kako stoje HNS i naši klubovi po tom pitanju? Jesmo li "pri vrhu" po izazvanim neredima i plaćenim kaznama, u što je uvjerena kompletna javnost?
- "Pri vrhu" je relativan pojam, no ako promatramo samo utakmice reprezentacije onda smo svakako "pri vrhu". U ukupnom zbroju novčanih kazni ispred nas je samo Rumunjska, a prosječno smo s novčanim kaznama po odigranoj utakmici doista prvi na ljestvici. Kada su klubovi u pitanju, u ukupnom zbroju novčanih kazni Talijani su na prvom mjestu s više od tri milijuna eura, u smislu prosječnih novčanih kazni po odigranoj utakmici na prvom mjestu su francuski, slijede švedski, švicarski, potom hrvatski klubovi, koji su četvrti u Europi s prosječnom kaznom po odigranoj utakmici. Po ukupnim novčanim kaznama Dinamo zauzima visoko peto mjesto, ali u prosječnim kaznama po odigranoj utakmici je na 21. mjestu, ispred njega su, recimo, dva danska, dva njemačka, dva talijanska i pet francuskih klubova.
Po kojim su ispadima hrvatski navijači "najpoznatiji"?
- S jedne strane, ako govorimo o utakmicama klubova, onda su to svakako one tri kategorije koje su karakteristične za ovaj dio Europe, a to su blokiranje prolaza, bacanje predmeta i pirotehnika. Kada je reprezentacija u pitanju, bude svega od navedenoga, ali uvjerljivo najveće kazne dobivamo zbog rasizma i diskriminacije. S druge strane, naši klubovi u gotovo tri godine su dobili samo jednu jedinu kaznu za rasizam i diskriminaciju, tek Hajduk u pretkolu igranom u ljeti 2022. i to nije bila novčana, nego aktivacija prethodne uvjetne kazne pa se za prvu utakmicu protiv Villarreala na Poljudu moralo zatvoriti sektore s ukupno najmanje 3000 sjedećih mjesta.
Koliko se razlikuju sankcije za klubove u odnosu na sankcije za reprezentativne utakmice?
- Moram priznati da sustav određivanja kazni, kada je UEFA u pitanju, ima dosta strog i složen pristup, jer uzima u obzir sva zabranjena ponašanja kluba odnosno reprezentacije u posljednjih pet godina pa se nama recidivistima zbog toga nekada čini da mi plaćamo jednu zapaljenu baklju ili bačenu čašu ‘skuplje‘ od primjerice Danaca.
Kako vidite blisku budućnost reprezentacije i naših klubova po pitanju sankcija? Hoćemo li se brzo suočiti s nekim drastičnim mjerama?
- U smislu klubova, ne prijeti velika opasnost jer naši klupski navijači nisu skloni rasizmu i diskriminaciji, a po ovim standardnim prekršajima se ne razlikuju previše od ostalih. U smislu reprezentacije, kada bih se izrazio ‘futsalskim‘ rječnikom, mogu reći da smo negdje na četvrtom ili petom akumuliranom prekršaju što se tiče rasizma i diskriminacije. Postoji mogućnost da za sljedeći takav prekršaj budemo kažnjeni zabranom navijača na sljedećoj utakmici, s tim da još čekamo konačne disciplinske odluke za proteklo četvrtfinale Lige nacija s Francuskom.
Na vašim tablicama iznenađujuće je da su Švedska i Švicarska često kažnjavane zbog navijačkih nereda, a iznimno su sređene zemlje.
- Navijačka scena ima svoja pravila i zakonitosti i htjeli mi to priznati ili ne, navijačka subkultura egzistira na europskom kontinentu više od 50 godina, pa tako i u Hrvatskoj. U ovom trenutku najviše što se može napraviti je da se to ne reflektira na svakodnevni život drugih građana, jer niti puno stroži režimi ili državna uređenja nisu uspjela ‘obuzdati‘ navijački svijet, upravo suprotno, u inat strogom sistemu navijački pokret je samo rastao. Švedska i Švicarska to samo potvrđuju.
Kako objasniti da francuska reprezentacija praktički nema kazne na svojim utakmicama, a francuski klubovi su u velikim problemima po tom pitanju?
- Teško je to objasniti, to je pitanje za sociologe i one koji se bave proučavanjem društva i načine na koje ta društva oblikuju ponašanje, vjerovanja i identitet ljudi, ne samo u sportskom nego i društveno-političkom smislu, ali i one koji se bave proučavanjem navijačke subkulture. Dakle, sad smo imali prilike igrati dvije utakmice protiv Francuske, čiji su klubovi uvjerljivo najkažnjavaniji zbog ponašanja svojih ultra navijača, a s druge strane na utakmicama francuske nogometne reprezentacije nije bilo niti jednog ultrasa. Recimo, u Splitu je bilo dvjestotinjak ‘običnih‘ navijača. Kada je hrvatska reprezentacija u pitanju, dolaze svi, i ultrasi i ‘obični‘ navijači. Osjećaj pripadnosti svojoj zemlji kod hrvatskih navijača je na nevjerojatno visokoj razini.
Kako stojimo po pitanju kazni kada pogledamo samo Balkan u odnosu na zapadnu Europu?
- U reprezentativnom smislu, sve zemlje ovog dijela Europe odigrale su otprilike podjednako utakmica. Mi smo, dakle, prvi po kaznama, na drugom mjestu je Rumunjska, slijede Albanija, Srbija, Mađarska, Turska, Grčka, Bosna i Hercegovina, a top 10 zatvaraju Ukrajina i Gruzija. Kada su klubovi u pitanju, u ukupnom novčanom iznosu najkažnjavaniji klub Europe je Crvena zvezda, a najkažnjavaniji klub za rasizam i diskriminaciju je ljubljanska Olimpija. U klupskom smislu potpuno je drugačija situacija, dovoljno govori činjenica da su prvi u Europi po novčanim kaznama prosječno po odigranoj utakmici švedski Hammarby IF, za ‘blokiranje prolaza na tribinama‘ češka Slavia Prag, za ‘upotrebu pirotehnike‘ portugalska Benfica, a za ‘isticanje neprimjerenih i provokativnih poruka‘ njemački Bayern.
Kakve su to neprimjerene i provokativne poruke?
- Bayern je klub ustrojen po socios modelu, koji zagovara većina navijača, uključujući i navijače naša dva najveća kluba Dinama i Hajduka. Po svom habitusu, takve navijačke skupine slijede pokret Against Modern Football, koji je u suprotnosti sa smjerom u kojem se nogomet razvija posljednjih desetljeća pa često ističu kritičke poruke usmjerene nogometnim organizacijama ili njihovim čelnicima.
Kako objasniti fenomen Španjolske, njihovi klubovi nemaju problema s navijačima?
- Može se reći da tamošnji klubovi imaju jako malo problema s navijačima, a reprezentacija još i manje. Meni je to teško objašnjivo, jer pričamo o Mediteranu, a uz njega ide i mediteranski mentalitet koji je obično nešto teže ‘ukrotiv‘. Mora postojati neki ‘tajni recept‘, jer oni su višestruki svjetski i europski prvaci, osvajači Lige nacija, višestruki osvajači europskih klupskih natjecanja, a klubovi su im zbog ponašanja navijača daleko ispod europskog prosjeka odnosno na 30. mjestu po kaznama. Reprezentacija je tek na 34. mjestu. Španjolcima se po tom pitanju možemo samo diviti.
A fenomen navijača Vatrenih? Kako je moguće da u Rotterdamu na polufinalu Lige nacija na stadionu bude 15.000 Nizozemaca i 25.000 Hrvata?
- Od 25 tisuća Hrvata u Rotterdamu,18 tisuća je došlo iz Hrvatske, a ostatak iz dijaspore. Dakle, više je došlo iz 1500 kilometara udaljene Hrvatske u Rotterdam nego Nizozemaca iz same Nizozemske. Jednostavno hrvatska nogometna reprezentacija i strast koju izaziva kod Hrvata je teško objašnjiva nekome tko ne živi u Hrvatskoj i tko ne osjeća značenje koje nogometna reprezentacija ima u našem društvu.
Divi li se UEFA našim navijačima ili ih ne voli? Razlikuju li naše klupske i reprezentativne navijače?
- Ma gledajte, jednostavno su navikli, a ljudi koji rade u savezu, od Nikše Martinca u ticketingu, našeg časnika za navijače Ilije Ćosića ‘Iće‘, odjela komunikacija, do nas u odjelu sigurnosti i ostalih u savezu, poduzimamo sve kako bismo olakšali svima, prvenstveno našim navijačima, a onda UEFA-i i zemlji domaćinu. I kada promatram ukupan broj navijača koji prati našu reprezentaciju u korelaciji s novčanim kaznama za primjerice ‘bacanje čaša‘, ‘blokiranje prolaza‘ ili ‘korištenje pirotehnike‘, usudim se reći da je situacija prihvatljiva.
Zašto je hrvatska nogometna reprezentacija često kažnjavana za rasizam i diskriminaciju, a od njezina četiri kluba tek jedan ima samo jednu prijavu za rasizam i diskriminaciju iz 2022. godine?
- To je neprihvatljivo jer baca sjenu na sve ono što jesmo u nogometu, a jesmo svjetski i europski vrh. Rasizam i diskriminacija u našem društvu ne postoji u onom obliku koji postoji u zapadnoj Europi. Kod nas tamnoputi igrači ili igrači druge vjere ni izbliza ne doživljavaju oblik rasizma, koji mogu doživjeti u nekim drugim zemljama, mi smo tu prilično inkluzivna i tolerantna država. Mi imamo problem s banalizacijom nekih termina, pogotovo onoga kojim se vrijeđa romska nacionalna manjina (cigane, cigane...) ili istospolna zajednica (HNS pederi, nogomet ste sj.....). Dokle god mi kao društvo, ali i obični i ultrasi ne shvate da je to nedopustivo i neprihvatljivo, imat ćemo problem s kaznama za rasizam i diskriminaciju. Isto vrijedi i za znakovlja i simbole navedene u FARE katalogu.
U Europi desničarske stranke sve više jačaju, osjeća li se to i na tribinama? Tko su najekstremniji navijači po pitanju nacionalizma, rasne diskriminacije...?
- Zbog svoje popularnosti nogomet je izvrstan medij za slanje poruka, kako pozitivnih tako i negativnih. Trenutačna geopolitička situacija, rat u Ukrajini, sukob Izraela i Palestine, napetosti u našem okruženju sigurno izazivaju kod navijača potrebu da dodatno izraze pripadnost svojoj zemlji. Na posljednjoj utakmici to je napravljeno kroz odavanje počasti Jean Michelu Nicolieru, takve geste izazivaju jake emocije, koje onda pojedince znaju odvesti u nedozvoljenom smjeru. Temelj hrvatske državnosti počiva na Domovinskom ratu i ovim putem želim poslati poruku svim navijačima da svoju strast i emocije prema hrvatskoj državi izražavaju kroz junake i događaje koji su nam omogućili da u svijetu s ponosom predstavljamo neovisnu i samostalnu Republiku Hrvatsku.
Komentari (0)