Hajduk ponovno nije pobijedio kad je trebao izbiti na prvo mjesto na tablici, ali na kraju jadranskog derbija nagrađen je za upornost (2:2). Rokas Pukštas bio je junak večeri splitske momčadi kojoj je nedostajao veći učinak Marka Livaje. Kapetan i najveća zvijezda odigrao je skromnu utakmicu bez prave prijetnje Zlomisliću sve do završnice kad je pogodio vratnicu.
Nakon što su Luka Menalo u prvom i Bruno Bogojević u drugom poluvremenu zabijali, vjerojatno se mnogima činilo da se će se Hajdukova sudba kleta ponavljati tisuću ljeta jer Bijeli s Poljuda još su jednom u trenucima kad trebaju pobijediti i preuzeti vrh tablice bili na putu ka totalnom fijasku, ali razlika između Hajduka Gonzala Garcije i nekih ranijih je u mentalitetu s više samopouzdanja, što se vidjelo u odlučnosti da isprave stvari. Nisu slavili i probili se na čelo tablice, ali to je manje bitno jer prvenstvo je dugo, krucijalno je što su zadrži pozitivan tonus.
Rijeka je nakon solunske havarije stigla odlučna pokazati da je prvak, kao i Hajduk visoko je napala, bila je to utakmica presinga i građenja akcija kroz njega, u kojoj su točnost i koncentracija igrali veliku ulogu. Tražila su se krila, a konačna ideja bila je da dodir smrti naprave vedete Livaja i Toni Fruk, što se nije dogodilo. Asovi ovaj put to nisu bili.
Rijeka je kreirala više suvislih akcija nego na nekoliko utakmica zaredom, no samo je dvaput imala pravu završnicu, da bi nakon gola za 2:1 ipak pala i grčevito branila prednost. Ulogu je vjerojatno odigrao i umor non-stop igranja, ali i psihologija.
U utakmici dobrog intenziteta za hrvatske standarde najviše se isticao onaj kojem takav profil igre najviše odgovara. Rokas Pukštas je dvaput zabio, ali on je i driblao, mučio goste, razarao im defenzivnu stabilnost stalnim kretanjem i napadanjem dubine. Istina, i pobjegao mu je Bogojević kako bi pogodio za 2:1 vodstvo Rijeke.
I Hajduk i Rijeka imaju za čime žaliti, domaćini su triput tresli okvir gola, samo Pajaziti u dva navrata, a gosti su vodili do sudačke nadoknade. No, Garcia zna da mora mirno nastaviti posao koji daje određene rezultate, ali treba još puno tesanja i brušenja ekipa kako bi djelovala na najbolji način i kvalitetnije koristila vrijednosti igrača kao što je Livaja.
Što se tiče Đalovića, ako mu je ovo bila posljednja utakmica kao trenera Rijeke, otići se uzdignute glave. Iako, tek će se vidjeti rasplet radnog mjesta trenera koji iza sebe ima i velike uspjehe i neke jako loše sekvence.
Rijeka je zaostala za vodećima što u Splitu nije uspjela smanjiti, ali sad ima ponešto vremena da se posloži za glavni dio sezone. Sve ključne bitne tek dolaze, pred nama je tek prva reprezentativna stanka u sezoni, a iza nas samo pet odigranih ligaških kola...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....