Bila je to najmanje nogometno uvjerljiva utakmica, a najviše ratnička partija na obje strane. Remi je objektivni odraz onog što smo vidjeli tijekom igre, a to je rezultat kojem se najviše raduje Hajduk...
Ima jedna stvar koja već postaje iritantna do boli kad je u pitanju nogomet. Ne samo HNL, nego i u inozemstvu, ali opet, količina tog nesportskog glumatanja u našem nogometu kao da nema premca. Nogometaši Rijeke i Dinama, osim što su bili vrlo nervozni, spremni na koškanja i međusobna vrijeđanja, non-stop su nastojali isprovocirati kod suca Bela neku dramatičnu odluku.
Nogomet je jednom bio tzv. “muški” sport, čvrstih duela, nekad i iznad limita, ali se uglavnom držalo do razine fer i fajterskog nadmetanja. Danas svaki igrač pada kao pokošen čim osjeti ruku suparnika u blizini, a kamoli ako ga ona dodirne. Previjaju se kao da je kraj svijeta, a onda ovisno o situaciji samo se dignu i nastave kao da se ništa nije dogodilo. Osim što je to vrlo često glumatanje, i to loše, uistinu je ne fer, kako prema suparniku, igri tako i prema sucu, na kojeg se sruče posljedične nervoze s tribina...
Nogometno gledano, tek smo na trenutke vidjeli nešto zanimljivijih akcija koje bi mogle ukazati da su se nadmetale dvije od tri (uz Hajduk) najbolje momčadi u ligi. Rijeka je izišla u svojih standardnih 4-1-4-1, a Dinamo je optirao za 4-2-3-1, gdje se u paru šestica Ademi trudio više priključivati kao osmica napadu. Modri su pokazali priličnu čvrstinu i kompaktnost formacije, što ne bi trebala biti osobita vijest da nemamo usporedbu s više slabijih utakmica (po tom pitanju pogotovo) kada je izostajao takav pristup.
Dinamov je problem što u napadu djeluje prilično jalovo. Istina je da su poveli, ali to je bilo nakon prekida igre i dobre Kulenovićeve reakcije u skoku
U defenzivnom bloku pokrivali su Modri dobro svoj prostor i u gustoj postavci zatvarali sve prilaze domaćinima. Rijeka je pokušavala najviše preko Pašalića stvoriti višak i učiniti završnicu opasnijom. U prvom dijelu je uvjerljiviji dojam ukupno ostavio Dinamo i to ne samo zbog pogotka Špikića.
Rijeka je u nastavku podigla ritam i agresivnost, postala je bitno opasnija, a jako je dobra vijest i za izbornika Zlatka Dalića kako se razigrao Marko Pjaca. Prodoran, proaktivan, s čestim promjenama pravca kojima je stvarao višak. Uz njega je izvrsno odrađivao golemi posao u sredini terena Selahi, kojeg Modri nisu baš uspijevali blokirati u tom zadatku. Štoviše, Selahi je postigao i gol za 1:1, nakon što ga je Špikić samo pustio da poentira na drugoj vratnici...
Dinamov problem je što u napadu djeluje prilično jalovo. Istina je da su poveli, ali to je bilo nakon prekida igre i dobre Kulenovićeve reakcije u skoku, što je nakon odbijanca Labrovića iskoristio Perić. Vidjelo se u finišu da pada koncentracija gostujućih braniča jer Rijeka je u nekoliko navrata s lijeve (Dinamove desne) stvarala višak, a iz jedne od tih akcija pao je gol Mitrovića.
Sve u svemu ratnička utakmica u kojem na kraju oba trenera mogu biti zadovoljna što nisu izgubili.