Andrej Kramarić ostaje u Hoffeheimu, a u tom njemačkom klubu mogao bi i završiti karijeru. Iako je o tome prerano govoriti za igrača koji ima 34 godine. Kad se sredinom mjeseca vrati s odmora sjest će s čelnicima kako bi finiširao pregovore o novom ugovoru koji će potpisati, a koji je već načelno dogovoren. Ostaju neki detalji, a kad sve bude perfektuirano znat ćemo je li dužina trajanja dvije plus jedna godina ili tri godine. Što bi na kraju vjerojatno ispalo isto. Budući da je u Hoffenheim stigao u siječnju 2016. godine jasno je da će napuniti desetljeće na adresi koja mu je ključno oblikovala karijeru. Imao je ponude iz Saudijske Arabije za dvostruko veću plaću, no o tome ozbiljno nije ni razmišljao jer Svjetsko prvenstvo 2026. želi dočekati u najboljim mogućim natjecateljskim uvjetima kako bi u Ameriku stigao u formi odigrati još jedan zapažen World Cup,
U posljednjih mjesec dana Kramarić je medijski bio potenciran u dvije priče. Prvo po golovima jer zabio je 34 za reprezentaciju, nakon što je Gibraltaru i Češkoj dao četiri te je aktualizirano pitanje može li dostići najboljega Davora Šukera koji je na 45. Ispred njega je i Ivan Perišić sa 36. Potom kroz izjavu Šime Vrsaljka na sudu u Osijeku gdje je potvrdio svoj raniji navod iz istrage, na suđenju na kojem je prvooptuženi Zdravko Mamić.
- Iako mi Zdravko nije rekao da moram potpisati ugovor s njegovim sinom, to se podrazumijevalo. Bilo je i onih koji su odbili potpisati ugovore s Marijem, a jedan od njih je Andrej Kramarić, koji je nakon toga marginaliziran i više nije igrao za prvu momčad, pa je otišao u Lokomotivu, a onda u Rijeku - dao je iskaz Vrsaljko.
Nekidan nam je Andrejov otac Josip kazao da ga zovu mnogi ljudi i pitaju je li to stvarno istina, je li zaista to Zdravko tako radio, neki ni danas ne mogu vjerovati.
Sad kad je Andrej pred jednim od posljednjih ugovora karijere prilika je podsjetiti da je sve veliko napravio izvan Dinama jer u klubu u kojem je trebao biti projekt i zvijezda nikad nije dobio pravu šansu. Pokušavao je u više navrata, no uvijek bi mu pred nosom zalupili vrata. Iako je Kramarić najbolji strijelac Dinamove škole svih vremena, oni su dovodili razne Slepičke, Beqiraje, Papadopoulose i ine, a Andrej koji je po klasi drugi svijet za sve njih odbačen je u stranu bez prilike da se nametne.
Kramarić, Zagrepčanin iz Šubićeve, odličan učenik MIOC-a, imao je samo jedan problem - nije dao punomoć pravom menadžeru. Znao je biti najbolji na pripremama, znao ga je trener hvaliti na sav glas, a ona kad su došle utakmice nije dobio ni minutu. No, Andrej je unatoč tome u najtežim trenucima, kao malo tko, dokazao odanost Dinamu i Zagrebu.
U proljeće 2011. goidne, kad se bližio 20. rođendanu Robert Prosinečki zvao ga je u Crvenu Zvezdu. Žuti je tada tamo bio trener. Htio ga je i Hajduk, međutim ostajao je u Dinamu dok je god gajio nadu. Nakon smjene Krunoslava Jurčića kod kojeg je u prvom dijelu sezone 2011/12. odigrao pet minuta u HNL-u ušavši protiv Rijeke, za trenera je na zimu stigao Ante Čačić. I istog mu časa rekao da neće igrati u Dinamu, neka ode na posudbu. U siječnju 2012. još jednom ga je Prosinečki pokušao odvesti u Crvenu zvezdu, našli su se u Zagrebu, razgovarali, ali u najtežem trenutku karijere, kad je bio na dnu, kad ga je Dinamo odbacio, a Prosinečki mu je jamčio veliku šansu, nije otišao ni u Zvezdu niti u Hajduk nego u – Lokomotivu! Kao dinamovac nije se vidio u tim klubovima.
Nakon što je u sezoni 2012/13. postigao 15 HNL golova i bio drugi strijelac prvenstva u ekipi koja je završila na drugom mjestu i igrala finale Kupa, ljeto 2013. bio je njegov zadnji pokušaj u Dinamu. Imao je tri starta i dva ulaska s klupe u kvalifikacijama za Ligu prvaka i HNL-u te je u tim susretima dao tri pogotka. Nakon poraza od Austrije u Zagrebu 0:2 u play-offu Lige prvaka trener Zoran Mamić i pomoćnik Damir Krznar kazali su mu kako će igrati u uzvratu, a uoči Beča i protiv Slavena Belupa. Međutim, dan prije susreta s Koprivničanima na teren se spustio Zdravko Mamić i Andrej je završio na klupi. Još jednom svjestan svega javno je rekao da mora otići ako ne može igrati, da bi par dana kasnije potpisao za Rijeku.
Na kraju, nije se afirmirao na Maksimiru nego na Kantridi da bi ga Rijeka prodala u Leicester City u siječnju 2015. godine za 11 milijuna eura. Ako je Rijeka napravila transfer od 11 milijuna, Dinamo je mogao 25. Znali su u Maksimiru jako dobro koliko vrijedi, ali je poslužio kao primjer svima ostalima, o čemu je govorio Vrsaljko.
- Mislim da je Prosinečki u njemu vidio sebe. Duboko je osjećao tu nepravdu koja se njemu dogodila u Dinamu 1987. godine i zato je htio da krene njegovim putem, da ode u Zvezdu – kazao nam je jednom prilikom čovjek iz bliskog Andrejovog kruga.
Možda. A možda je samo želio imati vrhunskog igrača. Za Prosinečkog je odlazak u Zvezdu ispao odličan potez, koliko god mu u prvom času teško pao, za Andreja ne bi bio ni u kojem smislu. Ne samo zato što je Prosinečki ostao trener tek do ljeta 2012. godine.
Kramarić je krenuo drugim putem, igrajući za Rijeku postao je reprezentativac, a s dva gola Ukrajini na inaugurativnoj utakmici Zlatka Dalića u listopadu 2017. godine puno zamah dobila je i njegova velika reprezentativna priča. Jedan je od sedmorice igrača koji imaju tri medalje s Hrvatskom. Pritom su Modrić, Perišić, Brozović, Kovačić i on igrali u Rusiji, Kataru i Rotterdamu, dok Livaković nije imao nastup u Rusiji, a Vida u Kataru. Osmi kojem se mogu pisati tri medalje je Dejan Lovren, iako se oprostio prije Final Foura Lige nacija, ali je igrao u skupini.
Na priče, pa i jedan poziva iz kluba prije dolaska Zvonimira Bobana da se vrati u Dinamo odgovara kako to sada više ne bi imalo smisla. Budući da Modri moraju afirmirati mlade koje će unovčiti jasno da im senatori ne bi trebali biti prioritet, iako nikad se ne zna.
Komentari (0)
Komentiraj