Prije 26 godina, 26. svibnja 1999. godine, Rijeka je bila u sličnoj situaciji kao i ove sezone. Držala je sve u svojim rukama uoči domaćinstva Osijeku u posljednjem kolu, dok je Dinamo (ondašnja Croatia) čekao "kiks" Riječana i na Maksimiru je ugostio Varteks. I Rijeka nije iskoristila ukazanu zgodu, odigrala je 1:1, dok su Plavi svladali Varteks 2:0 i osvojili naslov.
Croatia je igrala u ovom sastavu (3-5-2): Ladić – Jurić; Tomas, Sedloski - Bišćan, Šabić, Prosinečki, Mujčin (od 66. Štefulj), M. Cvitanović – J. Šimić (od 88. Banović), Šokota (od 36. Kozniku). Trener je bio Ilija Lončarević, a pogotke su postigli Josip Šimić (19. minuta) i Ardijan Kozniku (79.).
Iako zbog mononukleoze nije igrao tu utakmicu, Mihael Mikić u maksimirskoj je svečanoj loži sve proživljavao...
- Nikad neću zaboraviti trenutak kad je ondašnji financijski direktor kluba Branko Laljak u očaju bacio stolac u zid nakon što je Rijeka izjednačila na Kantridi! U svečanoj je loži bio upaljen televizor, istodobno se gledala i utakmica u Rijeci i izjednačujući pogodak Riječana baš je bio teško proživljen. Srećom, nisu uspjeli zabiti i drugi gol i naslov je opet završio u Zagrebu – rekao je Mikić i istaknuo:
- Uoči okršaja s Varaždincima nije bilo previše nervoze, ni u svlačionici, ni u klupskim salonima. Znalo se, naime, da smo osjetno kvalitetniji od Varteksa i da ćemo osvojiti bodove. No, ta nam pobjeda ne bi ništa značila kad Rijeka ne bi "kiksala". I nismo se previše nadali, malo je tko vjerovao da bi Rijeka mogla posrnuti u takvoj situaciji. A to se na kraju dogodilo i postali smo prvaci. I dan-danas živciraju me sve te napuhane priče da je Rijeci tada "oteto" prvenstvo, ma to su notorne gluposti, vlastiti se neuspjeh nerijetko pravda teorijama zavjere - rekao je Mikić.
Riječi navijači, pak, ističu "slučaj Krečak", kad je pomoćni sudac Zoran Krečak iz Šibenika u 88. minuti mahao prijeporno zaleđe, zbog kojeg je bio poništen gol Admira Hasančića za 2:1 pobjedu Rijeke i završilo je remijem. No, malo se tko želi prisjetiti Rijekina izjednačenja u 52. minuti iz kaznenog udarca (Osijek je poveo pogotkom Bubala u 42. minuti), strijelac je s bijele točke bio Igor Musa, a glavni sudac tog dvoboja Alojzije Šupraha nakon završetka karijere u nekoliko je navrata rekao:
- Najveća pogreška u karijeri bio mi je dosuđeni kazneni udarac za Rijeku, tek sam na snimci vidio da nije bilo nikakvoga prekršaja Ergovića na Musi...
A Mikić dodaje:
- Bili smo bolji, Varteks nam nije mogao nauditi. Mi smo svoje napravili, a onda je i Rijeka kiksala i osvojili smo naslov prvaka.
A kako će biti u nedjelju? Može li se ponoviti 1999. godina?
- Sve je moguće, baš sve. Slaven Belupo je dobra momčad i sigurno može Rijeci nanijeti "štetu". Da me pitate hoće li Rijeka biti 100 posto prvak, odgovorio bih da nisam siguran. Bit će Riječani pod golemim pritiskom, svašta bi se moglo dogoditi. Naravno da u tim mojim prognozama prevladava "dinamovska" strana i ne mogu biti posve objektivan, ali i ova je sezona pokazala da nema unaprijed upisanih bodova – rekao je Mikić.
A strijelac prvoga pogotka za Plave na toj utakmici Josip Šimić kaže:
- Vjerovali smo da ćemo pobijediti Varteks, a istodobno smo se nadali da bi Rijeka mogla napraviti pogrešan korak protiv dobroga Osijeka. Najvažnije je bilo da mi odradimo svoj posao, tako je i bilo, načeo sam Varaždince, potom je Kozniku zabio i drugi gol i sigurno smo pobijedili. Proslavili smo naslov, a nakon svega mi je žao što su ostali "repovi" nakon te utakmice. Je li to bilo zaleđe ili ne, je li postojao dosuđeni kazneni udarac za Rijeku... Bilo bi mi draže da nema takvih "repova", koji se, eto, vuku i dan-danas, a zbog neslaganja s ondašnjim klupskim imenom nije baš bilo ni naših navijača na tribinama, a nisu ljudi ni vjerovali da bismo ipak mogli biti prvaci – govori Šimić.
Plavi su osvajanje naslova proslavili u restoranu "Okrugljak", koji je u ono vrijeme bio česta baza Dinamovih proslava velikih pobjeda i osvajanja trofeja. A uoči nedjeljnoga raspleta prvenstvene utrke, Šimić kaže:
- Veseli me da će Maksimir biti pun, vjerujem da će Dinamo pobijediti i nadam se remiju na Rujevici. Samo da Rijeka u prvih pola sata ne bude razigrana i ne stvori rezultatsku prednost, u tom bi se slučaju Slaven Belupo teško vratio u utakmicu. Dinamova pobjeda ne bi smjela biti upitna i onda ćemo iščekivati rezultat s Rujevice – rekao je Šimić.
A što se događalo na Kantridi tog 26. svibnja 1999. otkriva nam jedan od najiskusnijih u redovima te Rijekine generacije, tada 27-godišnji defenzivac Damir Milinović.
- Nakon toliko godina sve je jasno... Da smo imali VAR, gol Hasančića bio bi priznat i mi bismo bili prvaci. Borili smo se do zadnjeg kola, zadnje minute, sekunde, ali nažalost nismo uspjeli. Ostala je u našim životima jedna velika tuga, razočaranje...
Samo tri dana prije finala s Osijekom, Rijeka je odigrala utakmicu koju će također svi njeni igrači zauvijek pamtiti. Slavili su kod Hajduka na Poljudu i doživjeli ovacije domaćih navijača.
- Bilo je nezaboravno, mislim da je 40.000 ljudi na Poljudu koji su skandirali “Rijeka, Rijeka”. Dobili smo 3:1, a svi su očekivali pobjedu Hajduka s kojim bi on ostao u igri za naslov. Nas nitko nije doživljavao ozbiljno, nitko nam nije vjerovao da možemo biti prvaci.
Što se događalo ta tri dana između Hajduka i Osijeka?
- Danas, s ovim iskustvom na sve malo drugačije gledam. Možda smo trebali otići negdje u mir, u nekakvu izoliranu sredinu jer je u Rijeci zavladala ogromna euforija. Bilo je milijun poziva, već se organiziralo slavlje, a znamo da prvo treba skočiti pa reći hop... Nismo bili tada svjesni te situacije i danas se s tugom sjetimo svega... Ljudi su tada satima ostali na Kantridi i plakali, a mi smo mjesecima nakon toga proživljavali traume. Danima nakon Osijeka smo se nalazili, plakali, jedan drugoga tješili. Vjerujem da će se sada to ispraviti.
Na stranu kontroverzne sudačke odluke, činjenica je da Rijeka protiv Osijeka nije bila ni izbliza dobra kao protiv Hajduka samo tri dana kasnije. Zašto?
- Na Poljudu nam je bilo lakše igrati, ideš u goste pa što napraviš, napraviš. Sigurno da ni mi kasnije nismo bili zadovoljni kako smo odigrali, mislim da je psihološki moment bio ključan. Kad smo dva sata prije utakmice došli na stadion, sve je već bilo puno navijača. Grad je bio prazan, samo je Kantrida živjela. Noge ti se odsjeku u takvoj atmosferi, a vjerujem da će isto igračima Rijeke biti i u nedjelju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....