Nogomet je ponovno pokazao svoju nepredvidljivost, ali i još jednom naglasio da se utakmica igra sve dok sudac ne označi kraj. Jedna greška Gode odlučila je derbi. Iako moramo biti iskreni i priznati da je utakmica Dinama i Rijeke u većem dijelu bila gotovo negledljiva. Posebice u prvom poluvremenu.
Dinamo je ovom pobjedom došao na svoje. Sergej Jakirović uspio je konsolidirati igru Modrih i sada je Dinamo posve ravnopravan protivnik Rijeci i Hajduku u borbi za titulu. Naravno, veliko je pitanje ima li maksimirski klub dovoljno igračkog potencijala iznijeti ovaj turbulentni dio sezone kada se utakmice igraju na tri fronta - svaka tri dana.
Gostujući su igrači samouvjereno mislili da će sačuvati "nulu"
Trener Rijeke Željko Sopić odlučio je utakmicu početi s nekim igračima koji nisu igrali puno u nastavku sezone (primjerice, Mitrović je odigrao samo pola sata ove godine). Njegov me odabir nije iznenadio. Mitrović je očigledno zdrav i trener Rijeke je procijenio da će mu njegovo iskustvo biti od koristi u zadnjem redu. Također, jasna je intencija igre riječke momčadi s Grgićem od početka utakmice. Pašalić je kandidat za reprezentaciju, ali je Grgić jači u defenzivnom segmentu igre. Sopić je Grgića očigledno čuvao samo za utakmicu s Dinamom.
Riječka je momčad imala prepoznatljivu organizaciju igre i taktičku disciplinu. To je odlika Sopićeve igre otkako je preuzeo Rijeku. No prevladava dojam da je u maksimirskoj utakmici gostujuća momčad napravila premalo u igri prema naprijed. Ako smo Sopićevu momčad predstavljali kao najefikasniju, kao sastav koji igra trenutačno najljepši i konkretniji nogomet u HNL-u, ovoga je puta to izostalo. Primjerice, Marko Pjaca je bio rijetko viđen.
Ali nije bio problem (samo) u njemu. Cijela se momčad tek sporadično pojavljivala u napadačkim akcijama. Gostujući su igrači samouvjereno mislili da će sačuvati "nulu". Očigledno su došli s ciljem ostvarenja neodlučenog ishoda. No preračunali su se.
Nije niti Dinamo pokazao puno. Prvo poluvrijeme je proteklo, a Modri su tek u završnici stvorili iz prekida jednu dobru situaciju. U nastavku je to bilo nešto sadržajnije. Ali opet su Dinamovi nogometaši imali problem koji spominjem već godinama. Premalo "modrih" igrača sudjeluje u završnici akcija. To je boljka koja se ponavlja i zbog koje, u konačnici, trpi i rezultat.
Ademi još nije dosegao razinu prije odlaska u Kinu, iako je uočljivo da se iznimno trudi i autoritativno vodi momčad
Očigledno niti bočni igrači Kaneko i Hoxha ne ulaze na dubinske lopte iza protivničke zadnje linije. Obojica očekuju loptu u posjed i onda se driblinzima nastoje izboriti u situaciji "jedan na jedan" s protivničkim igračima. Ali takva igra teško prolazi.
Dinamovu su pobjedu u derbiju iznijeli prvenstveno stariji igrači - Petković, Theophile, Ristovski, u nastavku Ademi, ali ponajprije - Mišić. On se vratio na razinu igre kojom određuje ritam utakmice i drži Dinamov vezni red pod kontrolom. Ademi još nije dosegao razinu prije odlaska u Kinu, iako je uočljivo da se iznimno trudi i autoritativno vodi momčad.
Dinamo je ovom pobjedom definitivno izašao iz crne rupe loših rezultata. Također, sada u izravnom sučeljavanju s Rijekom maksimirski klub ima bolji međusobni skor. U aktualnoj situaciji taj detalj nije nebitan.