Zanimljiv je ljetni prijelazni rok pred Dinamom. Hrvatski prvak, to je neprijeporno, mora osvježiti svlačionicu, ubrizgavanje svježe krvi je neminovnost i toga su svjesni svi u Maksimiru. Štoviše, već je i trebalo povući neke poteze i dovesti nadarene, mlade igrače, međutim, unutarnje klupske borbe bile su prepreka praktičnoj provedbi vizije budućnosti. A vrijeme brzo prolazi i ljeto je pred vratima...
Jasno je da do početka prijelaznog roka Dinamo mora mnogo toga riješiti u svojoj transfernoj politici. O odlascima će, dakako, ovisiti i dolasci, u tijeku su razgovori s nekoliko ključnih igrača (Livaković, Petković, Mišić, Ristovski...), od kojih svi zacijelo ni neće ostati u Maksimiru nakon ljeta, ali bi produženjem ugovora ojačali svoju i Dinamovu poziciju u možebitnim dolazećim pregovorima s inozemnim klubovima.
Kad pišemo o pojačanjima, na plavom su radaru bila spominjana imena Omeragića (Zürich), Frigana (Rijeka), Kačavende, Stojkovića (Lokomotiva)..., nadarenih mladih igrača kojima bi Maksimirska 128 trebala postati nova adresa. Propuštene su prilike za zimsko dovođenje Omeragića, u dva je navrata u posljednjih 15 mjeseci bio “miniran” i dolazak Kačavende, a Plavi su bili na korak do kupovine Frigana krajem veljače, ali ni taj se transfer nije realizirao.
Spominjalo se da je Rijeka izvjesila odštetni zahtjev od pet milijuna eura, k tome je poželjela i da trojica Dinamovih igrača na posudbi - Marin, Janković i Jurić - budu dio tog transfera i ostanu na Rujevici kao igrači Rijeke. No, dogovora nije bilo i 20-godišnji napadač nije preselio u Zagreb, nastavio je i na proljeće dobro igrati u majici Rijeke, a tim dobrim igrama i golovima automatski diže cijenu i jača zanimanje brojnih, inozemnih klubova.
Dinamov je rekordni ulazni transfer dosad bio dolazak Marka Roga iz Splita ljeta 2015. godine, platili su ga Plavi pet milijuna eura. Ali, to je bio “zicer”, moralo se mnogo toga negativnoga poklopiti pa da Dinamo na tada izvanrednom, 20-godišnjem Rogu, ne zaradi novac. Srećom, sve je išlo po planu i Rog je, nakon jednogodišnjeg boravka u Maksimiru, s kojim je ušao u Ligu prvaka, za trostruko veći iznos od plaćenoga Splitu prodan u Napoli...
Hoće li Dinamo ovoga ljeta morati “razbiti” blagajnu da bi doveo Frigana? Kako sad stvari stoje, ne vjerujemo da bi se riječki gazda Damir Mišković zadovoljio “zimskom” odštetom od pet milijuna eura. Na stranu dosadašnji dobri odnosi Dinama i Rijeke na planu transferne politike igrača jer kad je u pitanju velik novac, “prijateljstva” postaju nevažna i gleda se samo osobni (klupski) interes, dokazano je to nebrojeno puta. Tako će biti i u slučaju možebitnog ljetnog Friganova odlaska s Rujevice.
S druge, pak, strane, postavljaju se upiti može li i želi li Dinamo “razbiti” svoju blagajnu i porušiti neke dosadašnje postulate na kojima je poslovao? Jer, Friganov bi dolazak neprijeporno pojačao apetite i ostalih igrača, bila bi tako neminovno porušena nekakva hijerarhija plaća u svlačionici. Koje su ionako neprirodno visoke, posebno u ovoj situaciji, kad klub ovisi isključivo o bogatim izlaznim transferima i uspjehu u Europi.
U svemu nije nevažna ni spoznaja da o tome više ne odlučuje jedan čovjek, nego sportski direktor i trener (Čačić), te novoformirana Uprava, u kojoj trojica (osim Vlatke Peras), tek vuku prve konce klupskoga poslovanja. U takvim okolnostima uvijek postoji opasnost da se dogodi situacija “puno babica, kilavo dijete”. A bliži se prijelazni rok, o kojem bi umnogome mogla ovisiti natjecateljska (dakle, i financijska), Dinamova budućnost...