Dok je sudac Zebec pokazivao Krešiću da prije ostalih krene na tuširanje zbog lakta u Emrelijevu bradu, završni taktovi derbija vrtili su se poput ABBA-ina evergreena. "Winner takes it all", dakle. Dinamo nije uzeo samo bodove, nego je na Rujevici pronašao trampolin za skok prema još jednom naslovu prvaka, i usput je kasnim preokretom vratio dobru atmosferu u svlačionicu te saznao da u Emreliju nema mačka u vreći već korisnog igrača. Dinamo je, ukratko, na Kvarneru dobio više nego što se prije polaska mogao nadati.
Na drugoj strani, Rijeka se porazom i teoretski povukla iz šampionske utakmice, do kraja kampanje Goran Tomić mora pronaći način kako demoraliziranu momčad osoviti na noge jer pred njom je finale kupa…
Start, međutim, uopće nije ukazivao na rasplet u kojem bi Rijeka mogla ispasti maleni luzer, dapače u zraku se osjećao miris uzbuđenja jer odmah na startu Adam Grezda Čerin je lijepim golom otključao dvoboj. Ako prije desetak dana u vrućoj Dohi nije stigao pogledati Livakovića, sada mu je već pri prvom ulasku u kazneni prostor smjestio loptu iza leđa. Nije Rijeka nakon pogotka letjela, ali je igrala pametno i racionalno, otvarala koridore preko bokova kako bi logistički opskrbljivala Drmića. Rijeka je izgledala dobro, Dinamo u prvih dvadesetak minuta nedorečeno, a onda i konfuzno.
Željko Kopić podignuo je mnoge navijačke obrve kada je poslije tridesetak minuta utakmice odustao od početne formacije (3-5-2), vratio se igri sa četvoricom u obrani i Petra Bočkaja s lijevog beka premjestio na desno krilo. Kada klub u prijelaznom roku iskešira 2,5 milijuna eura za lijevog beka, što ima logičnije nego da igrača smjesti na desno krilo?
Posumnjali smo u tim trenucima da se Dinamovu treneru pokvario kompas, da upravo pada žrtvom predubokog taktičkog razmišljanja. Negdje oko 60. minute Bočkaj je već skupio više prekomandi nego prosječan ročnik tijekom vojnog roka, sada je opet igrao lijevog beka. Premda se na trenutke mučio sa svježim Murićem, solidno je odradio posao. Kopićeva taktička fleksibilnost nije rezultatski koštala plave.
Derbi se lomio u posljednjih tridesetak minuta kada je Dinamov trener počeo s klupe uvoditi redom Andrića, Emrelija, Tolića i Špikića. Već je Andrić mogao izjednačiti rezultat na startu drugog dijela kada je utrčao iza leđa obrani, odličnim prvim dodirom amortizirao loptu te zaobišao Labrovića, ali samo kako bi se u nastavku akcije spotaknuo i bagatelizirao sav prethodni dobar rad.
Prije nego što će Emreli na ulasku u posljednje krugove dvoboja praćkom sa 16 metara matirati Labrovića, Rijeka je zapravo suparnika držala na konopcima, ali ga nije znala dovršiti. U dvije minute Abass i Drmić su bili nadomak drugom golu, koji bi natjerao Ademija, Oršića i društvo na predaju.
Njihove lopte fijukale su pored i iznad Livakovićeva gola, Dinamo se zadržao iznad vode i zatim, korak po korak, počeo stezati obruč pred domaćim vratima. Kada je azerbajdžanski napadač, dosad pretplaćen na pogađanje okvira gola, pogodio za 1-1, bilo je jasno da se Dinamo neće zadovoljiti podjelom bodova. Namirisali su plavi krv i na kraju je Ademi suvereno zakucao loptu u mrežu za tri boda koji su vratili njegovu momčad u komfornu poziciju, sa dva boda prednosti ispred Osijeka.