Još jedan tjedan Rijeka će provesti na posljednjem mjestu SuperSport HNL-a, u subotu je izgubila i Gorica pod vodstvom novog trenera Igora Angelovskog, bivšeg izbornika Makedonije, no unatoč istom mizernom broju bodova, Gorica ima manje lošu gol-razliku od kluba s Kvarnera.
Valjda su Bijeli ispucali sve moguće bonuse, pehove, alibije igrača, svadbe i defetističke izjave trenera koji klub vodi kao po kazni. Trener Fausto Budicin ima, kako je sam kazao u polušali/poluzbilji novinarima nakon poraza od Dinama, traume od nogometa kojeg sve manje prati. Nije mu za zamjeriti, zasigurno nije jedini s traumama nakon što igra Rijeka ove sezone. Za razliku od stručnog stožera i igrača, navijači ne da nisu jako dobro plaćeni kako bi bodrili svoju Rijeku, nego izdvajaju i znatna financijska sredstva da bi uživo svjedočili igrama svojih “ljubimaca” koji kao da ovaj sretni i uspješni dugogodišnji “brak” žele riješiti ružnom brakorazvodnom parnicom.
Miljama daleko
Nikita Vlasenko, mlađahni švicarski stoper rođen u Ukrajini koji je prije mjesec dana stigao u Rijeku stigao iz omladinske momčadi Juventusa, možda je i najbolje sažeo trenutno stanje momčadi, odnosno priliku koja se Bijelima pruža u utakmici s Osijekom koja je na rasporedu već ove subote na Rujevici. Nakon ozljede Krešića ušao je Vlasenko prinudno u igru već u ranim minutama. Osim nagrade u vidu postignutog utješnog gola, Vlasenko je bio jedan od ponajboljih, ako ne i najbolji igrač Bijelih na terenu, uklizavao je, dirigirao obranom, borio se koliko je mogao protiv protivnika koji je atmosferom, ali i kvalitetom miljama daleko od Rijeke.
"Iskreno, nisam očekivao da ću baš debitirati protiv Dinama, ali sretan sam što sam debitirao, naravno. Istina, zabio sam gol, ali to nije dovoljno. Zadnji smo na ljestvici i sada moramo napraviti puno više. Na nama je da odlučimo što želimo napraviti i gdje želimo biti u prvenstvu. To ovisi isključivo o nama. Protiv Osijeka moramo igrati hrabro i moramo pobijediti kod kuće te uzeti tri boda. Mi moramo promijeniti ovu situaciju", dodao je 21-godišnji stoper koji je, prema igri, ali još više i želji te zalaganju na terenu, možda i ranije trebao dobiti priliku u posljednjoj liniji riječke obrane.
Lunettin dobar dojam
Osim Vlasenka, svoje prve minute u bijelom dresu upisali su i igrači koji su praktički posljednjeg dana turbulentnog prijelaznog roka stigli na Kvarner.
Marco Djuričin krenuo je od prve minute na terenu, no za ocjenu njegove igre morat ćemo pričekati susret u kojem će novopridošli napadač barem nešto moći kreirati. Previše je bio odsječen od ostatka momčadi, nije uspio niti jednom zapucati prema vratima, a u 45. minuta je imao svega 14 dodira s loptom uz jedno ključno dodavanje.
S druge strane, Gabriel Lunetta, polivalentni igrač koji je u nastavku susreta zamijenio nevidljivog Naisa Djouahru ostavio je vrlo dobar dojam na terenu. Ordinirao je na lijevoj strani, upisao dva udarca prema vratima, od čega jedan i u okvir, a bio je i vrlo solidan u defenzivnim zadaćama. Prema prikazanoj igri, za ovu Rijeku bi, ako još bolje nastavi u susretima koji slijede, mogao biti i pojačanje.
Za kraj, valjalo bi spomenuti i gotovo već “opjevanog” Marija Vrančića, igrača od kojeg se očekivalo da postane nositelj igre i predvodnik nove Rijeke koja bi krenula u borbu za nove europske izazove. Iako je protiv Dinama odigrao svega posljednjih 15 minuta (ušao umjesto Libera) naznačio da je u njemu itekako ima materijala za znatno veće domete i osjetno bolje igre od onih koje je do sada pružio u bijelom dresu. Točnije, pokazao je nešto, jer u dosadašnjim nastupima nikoga, a vjerojatno niti sam sebe, nije uvjerio da je na površinu isplivala njegova kvaliteta iz bogatog nogometnog CV-a kojeg posjeduje.