Došao je tiho i ušao, točnije, ulazi u legendu. O Franji Ivanoviću, 19-godišnjem napadaču Rijeke ovih se dana s pravom piše uglavnom u superlativima, uz pažljivo birane epitete u svakoj novoj rečenici. Momak je to koji je u kratkom, jednotjednom periodu zaludio hrvatsku nogometnu javnost, a ponajprije navijače kluba s Rujevice. Da može i zna, da je itekako sposoban unijeti instantnu promjenu u redove Bijelih, vidjelo se već na Poljudu, u dosad jedinom ovosezonskom porazu momčadi Sergeja Jakirovića. U te 24 splitske minute donio je kvalitetnih odluka i učinio pametnih poteza više od mnogih suigrača. Nije zabio, ali dvojimo bismo li isto mogli napisati da je odigrao cijelu utakmicu.
Kosovske je predstavnike na Rujevici u europskom uzvratu triput matirao, što mu je bilo sasvim dovoljno da uzme etiketu prve klupske opcije na poziciji isturene devetke u novoj sezoni. Već je tada Jorgea Obregona mogao prišarafiti za klupu, a učinjeno protiv Istre daje mu za pravo i potvrditi tu premisu. Ivanović, na kraju, nije samo čisti napadač, on se u svojim mladim godinama već naigrao i na oba krila, i na "desetki", a Rijeci donosi baš ono što joj treba i na planu upornosti. Mladac je rođen u Austriji, ali nogometno je odrastao u Augsburgu, bavarskom velikanu koji itekako dobro zna odgajati buduće naraštaje listom kvalitetnih nogometaša. Prošle je sezone u četvrtom rangu njemačkog nogometa, bavarskoj regionalnoj ligi zabio 18 golova u 36 nastupa. Uslijedio je poziv s Rujevice, i dalje ponajbolje adrese baš za igrače Ivanovićeva profila, ali i godina.
Rijeka se pokazala kao dobitna opcija za nastavak njegova razvoja. Na Kvarneru će, poput mnogih mu prethodnika, dobiti full-paket potpore, kroz igru i mnogobrojne prilike koje će mu se otvarati. Tri gola Dukagjiniju i jedan (skoro dva) Istri samo su početak, golova i asistencija bit će još, u to ni najmanje ne treba sumnjati. Ipak, za dobro samoga igrača, u konačnici i kluba, do kraja prijelaznog roka bilo bi sjajno da Rijeka dovede još jednog napadača, bez obzira na Ivanovićev savršeni "impact". Treba mu konkurencija, ona zdrava, a klubu oslonac, jer teško će s jednim (i pol) napadačem izgurati čitavu sezonu.
Novi Frigan?
Novi Frigan? Ako se po jutru dan poznaje, dečko bi to svakako mogao biti. Ne samo da na njega dijelom podsjeća, već ga u nekim sekvencama, što je potpuno prirodno i nadmašuje. Robustan, tehnički itekako potkovan, jednako opasan licem i leđima od gola uz neprijeporno najvažniji element koji je također na njegovoj strani. Egzekucija. Ne možeš se jednostavno je, napadačem zvati ako golove ne zabijaš...
Ne poletjeti
Bitno je, ipak, ne poletjeti previsoko. Kao i u svih mladih igrača, neminovnost je, doći će i do perioda kad će sve skupa ići malo teže. Ivanovićev HNL-početak ipak, dade naznačiti da se rađa jedna sjajna priča od koje bi jednakom silinom mogli profitirati i Rijeka, ali i hrvatski nogomet u globalu. Nastavi li ovako, ovih 400 tisuća eura na koliko ga procjenjuje svevideći Transfermarkt uskoro bi se moglo pretvoriti u kud i kamo veću cifru. A onda je samo nebo granica.
Podcrtajmo za kraj bitnu stvar. Osmijeh. Ivanovića se u brojnim situacijama na terenu može vidjeti s tim detaljem na licu. U očima je nemoguće ne vidjeti žar borbenosti, vatre koju ima za igrom. Sve su to bitni elementi koji ga krase, a sve dok bude igrao s takvim predispozicijama - ne može promašiti. Neće svaku zabiti, neće svaku pobijediti, no navijači će mu na kraju svakog dvoboja moći zapljeskati na svemu što radi. Nekad je to i važnije od bodova...