Sasvim je legitimno da trener i većina stručnog stožera nekog kluba prihvate ponudu nekog drugog kluba, uostalom, kako je to ne tako davno kazao trener Sergej Jakirović, i treneri imaju svoju vrijednost kao i postavljene odštetne zahtjeve baš kao i igrači, pa je s te strane potpuno legitimno da se događaju takvi prijelazi u nogometnom biznisu kojem je očito i jedino mjerilo, čast iznimkama, postao novac, uz nešto ambicija za odlazak u bolju, jaču, a opet financijski znatno uspješniju sredinu.
S te strane je i potpuno legitimno još u nedjelju kasno navečer biti trener jednog kluba, čestitati svojim momcima na sjajnoj partiji protiv Lokomotive, još jednoj pobjedi u nizu uoči najvažnije utakmice sezone, play-offa Konferencijske lige protiv favoriziranog Lillea, a već drugi dan postati trener - Dinama.
Život uistinu piše čudne priče, postoji stara poslovica da "para vrti i gdje burgija neće", na stranu činjenica da se klupa Dinama, najuspješnijeg hrvatskog kluba u povijesti, naprosto ne odbija, no ono što u cijeloj priči nikako nije ispalo "normalno" jest način na koji je trener Sergej Jakirović, nakon još jedne sjajne epizode njegove momčadi, "pokupio" svoje stvari, većinu stručnog stožera i otišao put glavnog grada.
Da stvar bude još paradoksalnija, Jakirović je još uvijek aktualnog poslodavca i predsjednika Rijeke Damira Miškovića (jer ugovor još uvijek nije raskinut!) o tome obavijestio nakon što je GNK Dinamo objavio službeno priopćenje na svojoj web stranici, a to prenijeli brojni ostali mediji. Suštinski, priča nije ništa previše drugačija od one koja je izašla netom prije početka sezone kada je Jakirović bio jedan od kandidata za izbornika BiH reprezentacije, s tom razlikom da je Profa ovu ponudu prihvatio, dok je onu nacionalnog saveza svoje rodne domovine u konačnici, pod svojevrsnim pritiskom - odbio.
Odštetnu klauzulu ovog puta je, očito, aktivirao Dinamo nakon što je brzopotezno smijenio Igora Bišćana nakon remija u Ateni kojom su maksimirske odaje izgubile milijune eura bez da je o tome na bilo koji način razgovarao ili barem obavijestio njegov aktualni klub. Očito je "rampa" koju je Rijeka spustila ovog ljeta za nedovoljni iznos kojeg je ponudio Dinamo kada je u pitanju akvizicija Matije Frigana, učinila svoje, maksimirska "osveta" servirala se hladna. I koliko god je sve to potpuno legitimno i zakonski ispravno, nije uopće pitanje koliko je to moralno ispravno jer moral u cijeloj ovoj priči naprosto - ne postoji, kao što nije postojao niti osnovni način dobre poslovne komunikacije iako se radi i o rivalima koji su kroz povijest posljednjih godina više puta uspješno surađivali.
Ovakvim potezom su, prije svega Dinamo svojim izrazito nekorektnim, neuobičajenim ponašanjem, a onda i trener Jakirović te ostatak njegovog stručnog stožera, očito htjeli pokazati gdje je Rijeci mjesto i da su priče o energiji, zajedništvu i svemu onome što je proteklih nekoliko mjeseci nerijetko znao potencirati upravo trener Jakirović, samo to - puste priče. Rekli bi na Kvarneru, parole, parole... Uopće nije sporno da je trener Jakirović napravio puno toga dobroga u proteklih nekoliko mjeseci otkada je preuzeo klupu Rijeke. "Dovukao" je Bijele iz bezizlazne situacije do četvrtog mjesta i europskih kvalifikacija, napravio "čistku" u svlačionici i uz sportskog direktora Darka Raića Sudara uoči nove sezone napravio sjajan posao u prijelaznom roku, najbolji pokazatelj su aktualni rezultati u kojima je Rijeka od osam službenih utakmica ove sezone pobijedila u čak njih sedam s minimalnim porazom na Poljudu.
Nakon dugo vremena "potekla" je na Rujevici onda dobra, stara Rijeka koja protivnike "melje" tempom, snagom, agresijom i kvalitetom koja je tijekom ovog prijelaznog roka postala još i veća. Sve to bili su odlični pokazatelji napretka i razvoja Rijeke koja je sjajno ušla u natjecanja i samim time najavila velike stvari... Njih će pokušati ostvariti netko drugi, a ne trener Jakirović i njegov stožer koji je s njime stigao iz Mostara, uz opasku da je nakon nekoliko sezona klub napustio, i zajedno u Maksimir preselio, i trener vratara Gojko Mrčela. Naravno, službene potvrde svega toga još nema, no ono što se sigurno zna je da je Radomir Đalović nije prihvatio ponuđeno i ostao je, zasad jedini formalni, član stručnog stožera NK Rijeke. Bez ikakve patetike, neke se stvari ipak ne mogu kupiti novcem, dana riječ nekima je jača od stotinu izlaznih klauzula...
Kako doznajemo, u cijelom klubu i njegovoj radnoj zajednici nitko nije očekivao ovakav kopernikanski obrat jednog običnog ponedjeljka pa je stoga pravo pitanje tko će postati novi trener Bijelih koji bi trebao doći u ambicioznu sredinu i sređen klub s ozbiljnim rosterom koji puno obećava. Neslužbeno, neće se žuriti s izborom, pa bi se tako lako moglo dogoditi da u Lilleu formalni trener (zbog svih potrebnih licenci koje posjeduje) bude sportski direktor Darko Raić Sudar, koji je vijest saznao na putu prema Puli i koji se odmah po saznanju vratio na Rujevicu, baš kao što je i predsjednik Mišković naprasno prekinuo svoj odmor na Pagu. Neformalni trener, barem u toj utakmici, zbog svega navedenog, kako profesionalnih tako i prije svega ljudskih karakteristika koje je iskazao u teškom trenutku, mogao bi biti upravo nekadašnji golgeter i, sada je to valjda svima jasno, istinska riječka legenda - Radomir Đalović.
Već nakon prve utakmice u Francuskoj, Rijeku čeka teško HNL gostovanje kod - Dinama. Život uistinu piše čudne priče...