Svi navijači i ljubitelji Rijeke dobro se sjećaju početka ove nikad neizvjesnije HNL utrke. Veća je prvi derbi sezone, onaj protiv Dinama u Zagrebu iz 3. kola dao naslutiti da bi ovo mogla biti “plodna” godina za izabranike Gorana Tomića, nakon dvije uvodne pobjede protiv Gorice i Istre Rijeka je na Maksimiru izašla (polu)otvorenog garda, željna nadigravanja s aktualnim prvakom. Takav pristup Riječanima se umalo u potpunosti isplatio, ovako su Bijeli s čak tri postignuta pogotka “otkinuli” svega bod momčadi koju je tada vodio Damir Krznar.
Sredio Hibernian
Rijeka je u tom susretu postigla tri pogotka od kojih bi svaki od njih mogao konkurirati za najljepši gol sezone, a čak dva bila su djelo ganskog internacionalca u redovima Rijeke, Issaha Abassa, koji je oba gola postigao izvan kaznenog prostora, na gotovo identičan način i to takav da niti dva Livakovića na golu ne bi mogla obraniti takve precizne “projektile”. 22-godišnji napadač stigao je u Rijeku krajem lipnja prošle godine na posudbu iz bundesligaša Mainza, prošao je drugi dio priprema s novom momčadi (onaj u Kranjskoj gori) i već u prvim prijateljskim ogledima skrenuo je pažnju na sebe svojim dobrim igrama, prije svega svojom brzinom kao i ubojitim udarcem.
Nakon sjajne predstave na Maksimiru Rijeka je 11 dana kasnije ugostila škotski Hibernian u uzvratu 3. pretkola Konferencijske lige. Imali su Riječani i u tom susretu, kako se kaže, više od igre, no rezultat od 1:1 do 68. minute susreta govorio je u prilog da bi se na Rujevici mogli gledati produžetci, tjedan ranije susret je u Škotskoj završio identičnim rezultatom. I tada se ukazao - Abass. Golom iz blizine je bio pokretač riječkog preokreta, pa je natjerao McGinna na autogol i na kraju je Bušnja dovršio posao.
Nije Abass doveden da bude klasična “špica” niti je on onaj “teretni” centarfor koji se ne miče iz protivničkog šesnaesterca, a on je to i pokazivao na terenu svojom brzinom i ponekad taktičkom neodgovornošću. No, trener Goran Tomić mu je vjerovao, nagrađivao ga minutama u vrhu riječkog napada zajedno s Josipom Drmićem, a ganski internacionalac mu je to zahvaljivao dobrim igrama i pogocima.
Iznenađujuće loše
No, utakmice su prolazile, a njegov je doprinos bio sve skromniji, uslijedio je još jedan pogodak protiv Gorice u 9. kolu (3:4), koji je ujedno bio i prvi susret druge četvrtine prvenstva. Ako je prvu “kvartinu” odradio iznenađujuće dobro, onda je druga četvrtina prvenstva, u kojoj je uzgred rečeno Rijeka osvojila najviše bodova u ligi, za Abassa bila iznenađujuće loša. Već idući susret, odnosno golijadu u Puli (3:6) Abass je odgledao s klupe, a niti naredne utakmice nisu mu donijele poziciju startera koju je do tada imao. Ono što je još bitnije, u minutama koje je i proveo na terenu rijetko je pokazivao ono umijeće s početka prvenstva, udarci su postali sve samo ne precizno “navođeni”, njegovi pokušaji driblinga često bi bili zaustavljeni u prvom koraku i Abass se polako počeo “gasiti”.
Usporedbe radi u prvih devet kola Ganac je na terenu proveo 471 minutu na terenu, računajući i prva dva kola u kojima je još bio nespreman pa nije niti dobio priliku za igru, u tom periodu bio je jedan od nositelja igre uz čak šest postignutih pogodaka (tri u prvenstvu, dva u Kupu, jedan u Europi). Do kraja prvog dijela sezone, odnosno u 11 preostalih kola Abass je skupio svega 312 minuta na terenu u kojima nije postigao niti jedan pogodak, a nije bio niti asistent.
I kada su svi očekivali da će se Abass na zimskim pripremama preporoditi i vratiti svoju igru s početka sezone, Abass je nastavio dalje “ponirati” u vlastite slabosti koje je počeo iskazivati već u prvim pripremnim susretima u Umagu uoči nastavka prvenstva. Nezadovoljan vlastitim igrama, kao i minutama kojih je bilo sve manje, Abass je na terenu počeo iskazivati “mušice” kao i nervozu koju je ispoljavao na krivi način, najčešće prekršajima na protivničkim igračima. U sedam kola proljetnog nastavka, Abass je nastupio u četiri utakmice sakupivši svega 93 minute u igri bez mjerljivog učinka, a u ligaškom derbiju i porazu protiv Osijeka (0:1) u šest minuta igre uspio je zaraditi i dva žuta, odnosno crveni karton...
Protiv Osijeka u polufinalu Kupa, Abass je primjerice, ušao u igru u 96. minuti i svega par minuta kasnije mogao je biti junak Bijelih. Ono što je ranije pogađao “zatvorenih očiju” s puno veće distance postale su puste želje...Imao je i protiv Dragovoljca, u susretu kojeg je nakon dužeg vremena počeo od prve minute, jednu izglednu priliku, silovito je pucao s ruba kaznenog prostora, no rezervni vratar Dragovoljca obranio je taj udarac, a Abass se uklopio u sve “teške boje” kojima je Rijeka bila “prefarbana” u Kranjčevićevoj. Uostalom, Tomić ga je već na poluvremenu ostavio u svlačionici...
Proljeće pred vratima
Do kraja sezone ostalo je još svega 10 utakmica, devet u prvenstvu uz finale Kupa na Poljudu. Možda je Abassu već i prošao “zadnji vlak” za ostanak u Rijeci, no trener Tomić sigurno ne bi imao ništa protiv da se ganski internacionalac “preobrati” i uhvati formu koja ga je krasila po dolasku na Kvarner. Vidi se da Abass ima ono nešto, nešto što bi moglo činiti razliku na terenu, no generalno je svima, a ponajviše sebi ostao - dužan. Proljeće je pred vratima, no jedna lasta (jedna utakmica) sigurno ne čini proljeće. Nogomet je igra kontinuiteta, ako želiš biti među najboljima. U protivnom se vrlo lako dogodi slučaj “Dragovoljac”. Ono što je još bitnije jest reakcija nakon takvog “slobodnog” pada, Abass je dosad pokazao da mentalno teško podnosi neuspjehe, voljni moment čak i ima, no nešto mu svakako - nedostaje. Što je to i može li se to ispraviti ili će Abass krajem sezone postati “zatvorena knjiga” najbolje zna trener Goran Tomić, baš kao i Robert Palikuča.