Europa će ostati tek daleki san: Postoji samo jedan razlog zbog kojeg Rijeka nije zakovana za dno HNL-a

Nakon dva uzastopna poraza nogometaši Rijeke kao da su se vratili na početak začaranog kruga, nekog vrtloga, vakuumskog prostora, koji se od početka ove sezone nadvio nad Kvarnerom. Korak naprijed, dva nazad, tako bi se u najkraćim crtama mogle opisati posljednje dvije utakmice Bijelih.

Nakon pobjede nad Goricom i Lokomotivom javnost, kao i navijački puk koji voli i prati klub s Kvarnera, s pravom je pomislio da je Rijeka izašla iz rezultatske i igračke krize u kojoj je momčad praktički od početka sezone, s ponekom pozitivnom amplitudom kao što su to bile jedine dvije vezane pobjede ove sezone ili uvodnom pobjedom u Šibeniku pod vodstvom bivšeg trenera Tadića u sada već 15. odigranih kola SuperSport HNL-a, no bila je to očito svojevrsna sportska "fatamorgana".

Trener Serse Cosmi, nakon u najmanju ruku osebujnog izlaganja po završetku susreta i povijesnog poraza Rijeke na domaćem terenu protiv Istre 1961, ispred sebe ima veliki zadatak - iz vlastite momčadi koju je, bez iznimke, dobrano verbalno nagazio, mora izvući svaki atom snage i nekog pozitivnog stava, ako je njega još uopće na Rujevici ostalo, kako bi se Rijeka pokušala do reprezentativne i uranjene zimske stanke što više stabilizirati u sredini prvoligaške ljestvice.

Serse Cosmi

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Nakon dva vezana poraza valjda je i onim vrlo optimističnim navijačima Bijelih jasno da je ovog trena borba za Europu samo pusti sanak, a da bi se puno toga moralo poklopiti u nastavku sezone da takva priča postane barem donekle realna u nastavku natjecanja. Za početak, Rijeka bi trebala početi pobjeđivati one protivnike koji su po svim parametrima, osim po aktualnoj igri i ovosezonskim rezultatima iza Rijeke, no to je ona najbitnija stavka zbog koje Rijeka i jest danas pretposljednja momčad lige, a nije posljednja samo zbog činjenice da se lopta igračima Gorice ozbiljno zamjerila jer čak i momčad trenera Angelovskog u ovom trenutku igra bolji nogomet od Bijelih!

Jedan od takvih protivnika je i idući suparnik Rijeke. Momčadi Varaždina uoči sezone predviđala se "teška" borba za opstanak, danas su igrači iz baroknog grada s dalmatinskim "začinima", uz Slaven Belupo, najugodnije iznenađenje lige, koji su Rijeci već na njenom terenu očitali nogometnu lekciju svojom prvom pobjedom na Rujevici.

Cosmijevim izabranicima sigurno neće biti lako u Varaždinu, pravo je pitanje u kakvom je trenutnom psihofizičkom stanju momčad koja bi trebala odigrati "debelo" iznad svojih aktualnih mogućnosti, a u koju očito ne vjeruje niti vlastiti trener. Momčad Marija Kovačevića u ovom trenutku ima ne samo deset bodova više na prvenstvenoj ljestvici, nego i ono što se zove – momčad. Rijeka u ovakvom stanju to definitivno nije, pa bi sve osim pobjede domaćina idućeg vikenda bilo bi prvoklasno iznenađenje, koliko god to teško bilo priznati.

Svi rokovi su prošli, crvene lampice upozorenja već su i pregorjele od silnog ovosezonskog "žmiganja". Rijeka se, baš kao i svaki, bez iznimke svaki njezin igrač, konačno mora pogledati u ogledalo i pronaći jasni odgovor zašto s trećim ovosezonskim trenerom rujevička momčad, koja je po vrijednosti čvrsto četvrtoplasirana (iza Dinama, Hajduka i Osijeka) u aktualnoj sezoni, pruža igre i ima gard na terenu koji više liči na kakvu rekreativnu momčad "sklepanu" za nogometni termin uz neizostavno treće poluvrijeme, nego na skupinu skupo plaćenih nogometnih profesionalaca od kojih, čast iznimkama, većina nije pokazala gotovo ništa od početka aktualne sezone. Sa svega 12 osvojenih bodova u 15 odigranih kola momčad Bijelih dotaknula je dno kojem se nitko nije nadao.

Nakon svih ovosezonskih debakla, nakon što su svi ostali klubovi u odnosu s Rijekom porušili višegodišnje rekorde, ostvarili povijesne pobjede i kreirali senzacije, krajnje je vrijeme da Rijeka odigra jednu utakmicu u skladu sa svojim renomeom i mogućnostima. Ne izvanserijsku jer to sada nitko ni ne očekuje, već samo jednu dobru utakmicu, s jasnim stavom na terenu, sa zalaganjem i - igrom. Sa svime onime što je toliko normalno za jedan nogometni klub, a čega smo se u Rijeci ove godine itekako - zaželjeli.