Toni Fruk (24) bio je veliki kandidat za najboljeg igrača sezone, to priznanje otišlo je Marku Livaji, a on je dobio nagradu za najboljeg mladog igrača. Fruk je sol i papar igre prvaka, nosio je momčad prema naslovu, dakako s velikim doprinosom i Jankovića, Djouahre, Radeljića, Menala... Koju bi ocjenu dao vlastitoj sezoni, pitali smo ga.
- Dao bih desetku s obzirom na ono što se dogodilo u nedjelju. Najvažnije smo napravili, osvojili smo prvenstvo, presretan sam. Normalno da mi ova nagrada znači, konkurencija je bila vrlo jaka, iako već izlazim iz te kategorije. Više ni sam sebe ne smatram mladim igračem. Nastavit ću se truditi još jače da budem što bolji – rekao nam je Fruk s dva trofeja u rukama.
Uvršten je i u momčad sezone SHNL-a u kojoj su nadmašili Dinamo i Hajduk. Što najviše pamti, osim proslave naslove titule?
- Bila je turbulentna sezona, cijelo vrijeme smo se izmjenjivali na vrhu tablice. Bile su tu naše velike pobjede u derbijima, možda su upravo one prikaz sezone. No, nedjelja 25. svibnja nema usporedbe, nemam je sa čime mjeriti, nema konkurenciju, jednostavno moraš iskusiti taj doživljaj.
Dvije godine ste u Rijeci, u međuvremenu mnogi su igrači napravili transfere, a vi koji ste najbolji, ostajali ste. Kako ste gledali na to?
- Nisam se previše s time opterećivao, to su stvari koje te bacaju izvan fokusa. Usredotočio sam se više na teren. Normalno je da kroz karijeru dođe trenutak kad je vrijeme za odlazak. Klub mora tako funkcionirati. Prodali smo naše ponajbolje igrače i sigurno je to ostavilo malog psihičkog traga na ekipi, ali kad vjeruješ u sebe, kad igraš kompaktno, kao momčad, na kraju se isplati.
Vrlo mlad otisnuo se u belgijski Mouscron gdje je ga pronašla Fiorentina, ali na Firencu nema lijepe uspomene. Zbog ozljede je dugo bio izvan terena, čak mu je otac Damir u jednom času predložio da se ostavi nogometa i primi škole, međutim kazao mu je: "Ne, ja ću uspjeti u nogometu". Kako danas gleda na to doba 2019./2020.
- Pa kao jednu veliku školu. Mogu tako reći. Svim je igračima u karijeri najteže razdoblje baš taj prijelaz iz juniora u seniore. Ogromna je razlika. Ili se snađeš, pohvataš konce, ili se izgubiš. Bilo je nekih nesretnih situacija u Fiorentini, koje su ostavile malo traga, pogotovo na dijete od 18 godina, ali kasnije te to izgradi. Ako vjeruješ u sebe, treniraš, radiš, na kraju ti se sve to vrati.
U prvoj utakmici finala Kupa bilo je 1:1, u četvrtak na Rujevici Rijeka i Slaven Belupo odlučuju o Rabuzinovom suncu. Koliko još ima energije?
- Ima energije. Veći teret nam je bila nedjeljna utakmica. Ljudi u gradu su sve priredili za slavlje, vidiš da se stavljaju baloni, bina, sve je spremno, a najvažnije nisi napravio, nisi još pobijedio. Vjerovali smo u sebe, međutim sigurno da razmišljaš malo i o tome što ako ne bude. Nakon što smo osvojili prvenstvo s puno lakšim teretom idemo na uzvrat.
Postoji za vas zanimanje jakih klubova, pa je li u četvrtak last dance?
- Ne znam... Igrač sam Rijeke pod ugovorom. Što će biti kroz prijelazni rok, vidjet ćemo. Normalne su stvari da si postaviš visoke ciljeve. U Rijeci mi je super, proveo sam odlične dvije godine, predobre. Ako se dogodi transfer, ništa ljepšeg ne može biti od toga da iza sebe imaš dvostruku krunu.
Imate 24 godine, došao je i drugi poziv izbornika Zlatka Dalića, nekako se crta samo od sebe da je pravi trenutak za korak naprijed u karijeri.
- Normalno. Svi si tako postavljamo ciljeve. U dvije godine u Rijeci dobro sam se izgradio kao igrač, dosta napredovao. Vjerujem i ja da je vrijeme za iskorak jer sam u 25. godini. Nećemo ništa siliti. Otići ću samo ako će to biti na obostrano zadovoljstvo Rijekino i moje. Ukoliko neće biti takve ponude, sretan sam u Rijeci.
Je li vam neka liga najdraža?
- Nemam preferencije, volim pratiti sve lige...
Spominje se interes iz Njemačke (RB Leipzig), Francuske, no po vašem načinu igre stacionirali bismo vas u Španjolsku.
- Niste prvi koji mi to kaže. Više upijam savjete i slušam od drugih nego što bih sam sebe stavljao u neke lige. Nikad ne znaš gdje se možeš dobro snaći, a gdje podbaciti. Vidjet ćemo.
Razgovarali smo u Mozaik Event centru gdje su bili i čelnici Dinama i Hajduka Velimir Zajec i Ivan Bilić. Kazali smo mu kako mislimo da nemaju love za njega, ali je li mu tko bacio bubicu?
- Nije. Nije, stvarno ništa...
Ne bi se usudili kraj Damir Miškovića, da prije njega ne pitaju.
- Težak pregovarač - nasmijao se Toni za šef kluba kojeg nije problem nagovoriti na transfer samo treba ponuditi kvalitetne argumente.
Premijerno ste pozvani u reprezentaciju za četvrtfinale Lige nacija u ožujku, sad biste mogli i debitirati. Možda već protiv Gibraltara u Faru.
- Ovo mi je drugo okupljanje, nadam se nekim minutama. Ako se i ne dogodi, bit će mi užitak već i to što sam s ponajboljim igračima svijeta. Meni je zadovoljstvo gledati ih i trenirati s njima. Jedva čekam.
Čuli smo da vas hvale, da ste bili jako dobri na treninzima i odmah pokazali kako ste visok rang kao i oni.
- Lijepo je to za čuti, odlična motivacija, ali kad ideš u reprezentaciju takav moraš i biti. Ispod te razine ne smiješ doći.
Kako vas sad trebamo gledati: kao veznog ili kao napadača?
- Ha, dobro pitanje. Ne znam, iskreno. Nije mi problem ni jedno niti drugo. Cijela ekipa se podredi. Bilo mi je lijepo u špici, a jednako tako i kao desetki, i kao osmici. Nije problem.
No, ako sastavljamo jedanaestoricu Hrvatske, gdje konkurirate? Kao desetka, osmica, devetka? Gdje biste sam sebe upisali?
- Po prirodi sam vezni igrač, nisam napadač. Opet, volim igrati malo više napadački. Desetka je moja prirodna pozicija. Iako malo momčadi danas igra s desetkom, većinom je ta pozicija izumrla u svijetu nogometa, ali to mi je nekako najdraže.
Zabili ste 11 golova u SHNL-u te još četiri također jako bitna u Kupu, a prošle sezone ste imali četiri pogotka, tri u ligi i jedan u Kupu. Je li taj veliki skok prvenstveno rezultat toga što ste dobar dio utakmica bili devetka ili je pokazatelj generalno igračkog rasta i moći?
- Prije bih rekao ovo drugo. Jako sam napredovao u odnosu na prošlu sezonu. Igrao sam u Rijeci s iznimno dobrim igračima, mogao sam nešto naučiti od njih. Dvije godine se borim za titulu, igraš protiv vrhunskih suparnika, velike utakmice, znaš i sam da se moraš podignuti na veću razinu kako bi mogao davati koliko želiš te da bi ekipa također profitirala.
Poznato je da je s nogometom počeo kao golman...
- Kao mali bio sam vratar, nisam se dugo zadržao, bio sam nizak, a i neke druge okolnosti su me natjerale da prijeđem u igrače. U NAŠK-u sam bio golman, no baš tamo sam počeo i igrati u terenu. Potom sam otišao u Osijek u Akademiju Krpan-Babić.
Jeste li imali uzora?
- Kao klinci svi smo birali između Messija ili Ronalda. Meni je uvijek bio draži Messi. Kad kreneš igrati i bolje shvaćati nogomet, kad se koncentriraš na svoju poziciju i što bi mogao kvalitetnije raditi, gledao sam Modrića, De Bruynea, prije toga Kaku. Volio sam veznjake.
S Modrićem sad igra u reprezentaciji, a malo nas potezima i pokretima na terenu podsjeća na legendu BIH nogometa Safeta Sušića. Driblinzima, golovima kao rezultat dobrog šuta... Možda postigne barem dio njegove slave.
- Hvala vam na tome, vidjet ćemo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....