Mogu se Mislav Karoglan i brojni navijači tješiti koliko god im je milo, pa tumačiti kako sada dolazi vrijeme berbe bodova (serija utakmica protiv slabije rangiranih klubova), te kako se ide dalje, nastavlja u juriš na naslov prvaka, ali je ipak opterećujuća činjenica za "bijele" da su u posljednje četiri utakmice osvojili svega tri boda od 12 mogućih.
Tako se istopila značajna bodovna prednost Karoglanove momčadi uoči 20. kola u odnosu na rivale - 1. Hajduk 39 bodova, 2. Rijeka 38 (utakmica manje), 3. Dinamo 39 (dvije utakmice manje), što znači da bi uskoro hipotetski "bijeli" mogli osvanuti na trećem mjestu s dva boda manje u odnosu na Rijeku, te na minus jedan od Dinama…
I dok su dva neodlučena susreta, na gostovanjima u Zagrebu, protiv Lokomotive (1-1) i posebno Dinama (0-0), imala pozitivni predznak, tako ovaj osječki remi predstavlja negativni rezultat, to jest gubitak dva boda (ukupno pet minusa u dvije utakmice nastavka prvenstva), što je ipak značajan manjak u borbi za naslov.
Divno je, ganutljivo kako navijači Hajduka bodre svoje ljubimce, pa čak i kada gube bodove. Udruženim snagama poručuju kako "samo jednu želju imam, moj živote ludi…", koja traje već 19 godina i pretvara se u fatamorganu. Tako se događa da jedni vjeruju u to čudo, koje je do prekida prvenstva izgledalo kao realnost, to da "bijeli" napokon postanu prvaci Hrvatske, dok ima i onih koji alarmiraju hajdučki puk i tvrde kako u igri Karoglanova sastava ipak ima kroničnih slabosti. Koje se najviše manifestiraju u konstrukciji igre. Automatski se to odražava na nedovoljnoj efikasnosti, čak i kad je na terenu velemajstor Marko Livaja, ali naročito kad ga nema zbog ozljede. Ali ga ipak vode na put, kao ove prigode u Osijek, daju mu mjesto na klupi, valjda kako bi ohrabrio suigrače, pa i trenera Mislava Karoglana, ne daj Bože savjetovao mu nekakav potez za prekret u igri.
U odnosu na malobrojne, koji se u euforičnom ambijentu grada pod Marjanom usude ma i blago apostrofirati da Hajduk poslije impresivne serije u završnici jesenskog dijela prvenstva (šest pobjeda i dvije neodlučene, gol razlika 12-2), vidi se odjednom u nastavku natjecanja kako nije u stanju održati vodstvo od 1-0 (Livaja u 15. protiv Rijeke, odnosno Uremović u 58. protiv Osijeka), nego gubi bodove… A stigla su, po svim indicijama, prava pojačanja - Laszlo Kleinheisler, Josip Brekalo, vratio se Nikola Kalinić.
Ali to je u ovo trenutku kobno "ali", tom tercetu ipak treba vremena za uigravanje, odnosno pitanje je kako im, na koji način, trener može pomoći da se brže uštimaju u momčad. Osnovni problem Karoglana je učinak igrača, koji ulaze s klupe kako protiv Rijeke tako i Osijeka, jer nisu u stanju izazvati preokret, dapače niti podignuti intenzitet igre.
Bjelodano je da je Hajduk ostaje favorit u trci za naslovom premda ubuduće poslije dva proljetna kiksa umnogome ovisi o tome hoće li njegovi rivali također imati propusta, kako se pokazalo, u domaćim utakmicama, u slučaju Dinama protiv Lokomotive (0-3) i Rijeke protiv Slaven Belupa (2-4). Svi u taboru Hajduka, na već uobičajen način, mantraju onu "idemo dalje", odnosno "prvenstvo je dugo".
Lijepo je notirao Hrvoje Vejić u svojem komentaru za "Dalmatinski portal" kako smo "mi šampioni samo u snimanju prigodnih filmića, pumpanju atmosfere i prodaji suvenira, što je isto stvar za pohvalu", ali zaključuje, moguće pretjerano:
"Uz ovako loše konkurente, i uzimajući u obzir činjenicu koliko je u ovu momčad uloženo, realno bi bilo da imamo 10 bodova više. Možda bi trebalo opet smijeniti trenera. Ili snimiti novi video."
Osnovno je pitanje s kakvim je namjerama Hajduk stigao u Opus Arenu. Da li s ambicijom osvajanja sva tri boda ili se Karoglan, s obzirom na manjak standardnih prvotimaca (Livaja ozlijeđen, Žaper bolestan, odsutan Diallo, kartonirani Sigur i Sahiti) opredijelio na svojevrsnu ziher igru na 0-0, te na čeku u napadu, to da tercet novajlija Kleinheisler, Brekalo i Nikola Kalinić, kad-tad osiguraju vodstvo, dovoljno za pobjedu.
Kalinić je opravdao povjerenje, Brekalo je potvrdio ono što se znalo da ima velik potencijal, dok je Kleinheisler ipak razočarao. Lako je bilo zapaziti forsiranja povratnih lopti, tako da se vratar Ivan Lučić, paradoksalno, sve više pretvara u glavnog razigravača, što dokazuje manjak kreativnosti igrača veznog reda.
Treći put se u Osijeku dogodilo (ranije baš u derbijima protiv Rijeke i Dinama) da nije priznat gol rivala Hajduka, ovaj put je taj "deus ex machina" pomogao splitskom sastavu premda je unekoliko čudno da je sudac Ivan Pajač, izuzetno pozicioniran kod kritičnog slučaja, tek poslije provjere dosudio igranje rukom Darka Nejašmića. To je napomena, tek toliko, da se zaustave stalni prigovori i pritisci na suce, naročito neobuzdani Filipa Uremovića, ali i Dina Mikanovića, najviše Emira Sahitija.
U Osijeku je Hajduk uživao uobičajenu gromoglasnu podršku svojih navijača, uz to je zapaženo da su u Opus Areni, kao na svakom gostovanju "bijelih", svoje mjesto imali predstavnici gradskih vlasti. Pitanje je ipak je li Ivica Puljak sa svojim pobočnicima u stvari svojim prisustvom žele pokazati privrženost "bijelima" ili sve rade u interesu predizborne kampanje.
Komentari (0)
Komentiraj