Prije 35 godina, na Dan pobjede 9. svibnja, Hajduk je osvojio Titov pehar pobjedom nad Rijekom u finalu Kupa. Ali, kakvom pobjedom, dramatičnom, nakon čak 11 serija kaznenih udaraca došli su hajdukovci do Kupa Jugoslavije. Junak pobjede bio je vratar koji je u igri proveo tek jednu minutu. Pogađate, Zoran Varvodić, specijalist za jedanaesterce.
Bijeg u pobjedu
Za širu javnost poznatiji kao Rambo, za prijatelje samo Varva...
- U to vrijeme se prikazivao film Bijeg u pobjedu, gdje je Sylvester Stallone glumio vratara - objasnio je Varvodić svoj nadimak.
Ista uloga u momčadi, malo duža kosa, očito su bile sličnosti koje su ponukale jednog od starijih kolega da Varvodiću nadjene Stalloneov nadimak koji je ponio iz serijala o neustrašivom borcu. Tako je Varva postao Rambo, a Hajdukovi navijači dobili su velikog idola. Junaka iz susjedstva, Splićanina s hajdučkih Brda.
- Meni definitivno najdraža utakmica i trofej koji pamtim cijeli život. Svaki je trofej lijep, svaki je uspomena, ali taj Kup i način na koji smo došli do trofeja ostao mi je sjećanju kao da se jučer dogodio.
Poseban jedanaesterac
A prošla su tri i pol desetljeća.... Sjeća se Varvodić kako ga je trener Skoblar uveo u igru u 119. minuti.
- Dogovor je bio da mijenjam Mladena Praliju na kraju produžetaka. Tako smo napravili i protiv Crvene zvezde u polufinalu kada sam obranio jedanaesterce Musemiću i Bračunu.
U finalu s Rijekom obranio je tri jedanaesterca. Prvi Radmanoviću, koji je pogotkom odveo utakmicu u produžetke, kasnije i kaznene udarce, a zatim i vrataru Mauru Ravniću.
- Da, to je bio poseban jedanaesterac. Od početka je Ravnić provocirao naše igrače. Od prvog jedanaesterca se šetao po kaznenom prostoru, pomicao loptu, napuštao vrata. Pokušavao je dekoncentrirati moje suigrače. Rekao bih, prilično bahato ponašanje.
Obranio je Ravnić udarac Bursaću u sedmoj seriji jedanaesteraca i potom uzeo meč-loptu.
- Odlučio sam da ću ostati po sredini vrata. Zašto? Vidio sam Janka Jankovića kako nešto šapuće Ravniću. Shvatio sam da mu sigurno govori kako će pucati. S obzirom na to da je Janko šutirao po sredini, odlučio sam ostati i čekati Ravnića. Time sam ga pročitao, obranio jedanaesterac koji nam je produžio život.
Naposljetku je finale stiglo u 11. seriji raspucavanja. Pogodio je Varvodić u desni kut mreže Rijeke, a potom je loptu uzeo Robert Paliska.
- Nikome nije bilo lako, znam da je svaki igrač i Hajduka i Rijeke imao po 100 kg u nogama. Pritisak je bio ogroman i jedan je promašio.
Odnosno, Varvodić je obranio udarac Paliske i Hajduk je slavio osmi Kup. Ne treba pogađati gdje je poletio Varvodić...
- Čim sam obranio zadnji udarac, potrčao sam na ogradu s navijačima. Koja je to radost bila! Neopisivo...
Ali, nije to bilo sve, još je Varvodić feštao s navijačima i sutradan u Splitu kada se vlak s pristalicama Bijelih vratio iz Beograda.
- Fantastične uspomene. Nezaboravno!
Nakon 35 godina ima Hajduk ponovno prigodu uzeti mjeru Rijeci u finalu Kupa. Varvodić je danas trener vratara u drugoligašu Dugopolju, ali s velikom pozornošću prati zbivanja pred finale Kupa.
Zaradio pića i pića
Je li Hajduk favorit?
- U svakom slučaju. Hajduk je favorit zbog domaćeg terena, zbog ozračja u kojem će se igrati. Ali, ne samo zbog toga već i radi činjenice da su Bijeli kvalitetnije od Riječana. No, treba ulogu favorita potvrditi na terenu što neće biti nimalo lako.
Moguće je da dvoboj otiđe i u produžetke, čak i kaznene udarce. Primjerice, oba engleska Kupa ove su sezone odlučena s bijele točke, njemački također. Tko je od vratara u prednosti ako dođe do jedanaesteraca, iskusniji Lovre Kalinić ili Nedjeljko Labrović?
- Lovru sam trenirao u Hajduku, Labrovića se sjećam kada je šest mjeseci proveo u pionirima na Poljudu. Bolje poznajem Lovru, koji se, uostalom, u segmentu kaznenih udaraca dokazao prošle godine obranivši jedanaesterac u zadnjoj minuti na Rujevici. Neću nikoga isticati, odlučit će koncentracija. Kako vratara, tako i izvođača.
Glede koncentracije, upitali smo Varvodića koja je tajna prilikom branjenja kaznenih udaraca?
- Tajna je u radu. Ništa drugo. Iza svakog treninga treba ostati i vježbati. Ali, ne u šali, nego ozbiljno. Treba igrati s ulogom. U piće, večeru... bilo što, ali da se ozbiljno igra.
Otkrio nam je Varvodić da je na taj način profitirao na dnevnoj bazi.
- Ha, ha... Uzeo sam puno večera, zaradio pića. Ali, nikada nisam mogao braniti kaznene udarce Asanoviću i Dražiću. Imali su nepredvidivu lijevu nogu.
Pitanje je bi li Varvodić danas mogao zaustaviti nepogrešivog Marka Livaju, koji je ove HNL sezone 12 puta bio precizan s bijele točke.
- Psihološki je izuzetno snažan. Ima mentalnu moć kojom sebe dovodi u situaciju laganog zabijanja golova. U njegovim udarcima nema snage jer mu snaga ni ne treba. U moje doba nije bilo izvođača takvog stila, da malo poskoči pri izvođenju. Očito u tom detalju prevari vratare jer tada osjeti gdje će vratar i potom slijedi lagana egzekucija.
Velika sigurnost
Što bi vratari trebali napraviti e, to je tajna koju će suparnički čuvari mreže morati sami otkriti...
- Livaja očito nema pritisak kod izvođenja kaznenih udaraca, ima veliku sigurnost. Vjeru u sebe, a samopouzdanje dolazi od vježbanja. Nisu kazneni udarci plod sreće nego treninga. Varaju se svi koji misle da se penali brane na sreću, kao što se ni ne pogađaju na sreću.
Livaja nije igrač kojemu je pritisak problem, ali sigurno će biti s obje strane nogometaša, koji će na svojim leđima osjećati teret odgovornosti u kompletnom dvoboju. Kako se nositi s pritiskom velikih očekivanja?
- Vjerujem u finale Kupa kao utakmicu koja će biti nogometni praznik. Nije to utakmica “biti ili ne biti”. Sjećam se Hajdukovog dvoboja s HSV-om, jedne od najboljih utakmica generacije, a ispali smo u četvrtfinalu Lige prvaka. Zato treba igrati koncentrirano, pružiti maksimum i uživati u nogometu. Nadam se uz happy end za Hajduk, dakako.