Nakon šest i pol godina Dino Mikanović se vratio u Hajduk. S Poljuda je otišao u ljeto 2015. nakon utakmice sa Silamaeom u Estoniji, u međuvremenu prošao Dansku i Kazahstan i ponovno se skrasio na Poljudu. Pred utakmicu s Rijekom može se reći da je upravo jadranski derbi vratio Mikanovića u bijeli dres. Jer, Bijeli su prošlo ljeto, kada se Lovrencsics ozlijedio u dvoboju s Riječanima, shvatili da im treba jača konkurencija na desnom beku. Tri mjeseca kasnije stigao je i prvi razgovor s tada potencijalnim pojačanjem.
- U prosincu su počeli prvi kontakti, inicijalni razgovori. Iznenađenje? Istina, iznenadio sam se što me nazvao Hajdukov sportski direktor Nikoličius - otkrio nam je Mikanović i dodao:
- Imao sam još godinu dana ugovora s Kairatom i krenuo sam pregovarati. Morao sam vidjeti što se može riješiti s Kazahstancima.
Otišao mlad
Raskidu je u konačnici najviše pogodovala i promjena situacije u Kazahstanu.
- To je bio jedan od većih razloga zašto smo se dogovorili brže nego li sam se nadao. U siječnju su izbili neredi u zemlji i nisam se s obitelji više htio vratiti u Kazahstan. Kako nisam mogao razgovarati telefonskim putem, morao sam otići u Almaty, ali obitelj je ostala u Hrvatskoj. U Kairatu su samo domaći igrači počeli trenirati, sve je kasnilo, svi su se planovi promijenili. Kada sam dobio ponudu Hajduka, nisam više imao razloga dvojiti. U klubu su prihvatili moje razloge, dogovorili smo se i obitelj je bila sretna. Svi su jedva čekali da se vratimo kući.
Mogao je povratak biti i u Osijeku, što je puno bliže Novoj Gradiški odakle je Mikanović. Ali, izabrao je Hajduk.
- Tri i pol godine sam proveo u Osijeku prije nego što sam prvi put došao na Poljud u ljeto 2012. godine. Ali, Hajduk mi je na prvom mjestu, tu nema spora. Uz to, moj veliki prijatelj Bartolec je u Osijeku. Nije bilo smisla da nas dvojica budemo u konkurenciji za istu poziciju.
Kakav je Hajduk nakon šest i pol godina izbivanja?
- Potpuno drukčiji. U prvom boravku na Poljudu igrao sam s Maločom, Milovićem, Nižićem... prošao sam trenere Krstičevića i Tudora, potom su se u zadnjoj polusezoni izmijenili Vukas, Poklepović, Vučević i ponovno Vukas.
Odradio sam i dio priprema s Burićem kada je došla ponuda iz danskog Aarhusa. Nisam tada puno razmišljao, s 21 godinom sam izašao u svijet. I puno sam naučio kroz protekle sezone u inozemstvu.
Danska disciplina
Najviše u Danskoj, priznat će Mikanović. Nogometno i životno je odrastao na sjeveru Europe.
- U Danskoj sam najviše naučio, odlična liga za mladog igrača. Postaneš profesionalac od prvog dana kada uđeš u klub. Svako jutro mjerenja masnoće, kilograma, obvezan doručak u klubu za kompletnu momčad. Sjećam se, uvijek jaja, zobene pahuljice, crni kruh. Sve ono što za mene Slavonca nije bilo ukusno, što ne može jesti ujutro. Ali, moraš! Kada sam došao teško sam se privikavao, ali s vremenom se adaptiraš i naučiš na život profesionalca u strogo kontroliranim uvjetima.
Slijedilo je potom novo iskustvo u Kazahstanu, u Kairatu.
- Kazahstan je trofejno iskustvo, uzeli smo prvenstvo i Kup, ušli u skupinu Konferencijske lige prošle jeseni. Kairat je također ponudio novo iskustvo, poseban rad s trenerom Berdijevom.
Nakon Danske i Kazahstana, ponovno Hajduk. Ali, za razliku od prvog boravka na Poljudu, sada je Hajduk momčad koja ima realne šanse u borbi za naslov prvaka. S Bijelima Mikanović već ima osvojen Kup 2013. u kojem je sudjelovao s dva nastupa kroz polufinalne dvoboje protiv Slaven Belupa, međutim, aktualna sezona je nešto sasvim drugo.
- Četiri ekipe su podjednake u prvenstvu, svatko ima pravo vjerovati u pobjedu. Prvenstvo je ravnopravnije nego prije, a tereni su puno bolji. Hajduk je dominantan na početku proljeća i naše četiri pobjede su jako vrijedne jer ni sa kime nije lako igrati. Imamo sjajnu atmosferu u svlačionici, svi smo zajedno, dišemo kao jedan. Svi smo podređeni jednom cilju.
U Kranjčevićevoj je prošle subote Mikanović premijerno u povratničkom mandatu zaigrao u startnoj postavi. Premda s 27 godina ima iskustva, osjetio je dašak treme.
- Bio sam uzbuđen, nije mi bilo svejedno. Nisam prošao pripreme, trebalo mi je 90 minuta jedne utakmice. Ako nisi spreman, ako ne prođeš pripreme, ne možeš biti na pravoj razini. Zato mi svaka minuta koju dobijem puno znači.
Za Rijeku se u konkurenciju vraća Lovrencsics, ali jasno je da trener Dambrauskas podjednako kvalitetno može računati i na Mikanovića. Protiv Rijeke nikada nije slavio u bijelom dresu, što je, dakako, dodatni motiv za subotnji jadranski derbi.
- Motiv je dobiti svaku utakmicu, nebitno tko je s druge strane.
Navijači žive u velikoj euforiji, a kako žive igrači Bijelih pred jadranski derbi?
- Kao i pred svaku utakmicu. Nama je važno da smo čvrsto na zemlji, da u svaki dvoboj uđemo maksimalno ozbiljno i pružimo sve što znamo i umijemo. Livaja? Uvjerljivo najbolji s kojim sam igrao. Vrhunski igrač, što ću ja uopće pričati o njemu? Teren je taj na kojem se pokazuje što tko zna i može.
Što će presuditi u subotu?
- Rijeka je jako dobra ekipa, ali moraju znati gdje su došli.
Koji je cilj u karijeri?
- Osvojiti naslov s Hajdukom. Realno ove godine? Dat će Bog, pa će biti.