Prije nepune dvije godine Franko Andrijašević (31) otišao je iz Rijeke u kineski Zhejiang. Iza njega su dvije vrlo dobre sezone, postao je i kapetan, a lani je odigrao 32 utakmice, postigavši 13 pogodaka i bio je jedan od najzaslužnijih u osvajanju trećega mjesta u kineskoj Super League, najvećem uspjehu u klupskoj povijesti...
- Ovdje mi je doista dobro, priviknuo sam se na na drukčiji način života - rekao nam je Andrijašević i nastavio:
- Ulazim u posljednju godinu ugovora, istječe mi 1. prosinca, uskoro ćemo vidjeti hoću li ga produžiti. Uglavnom, zadovoljan sam, klub je sređen, plaća ne kasni, momčad je dobra, imam korektan odnos i s klupskim čelnicima, cijene me i poštuju kao igrača i kao čovjeka. Pronašao sam se ovdje i baš uživam u ovim igračkim danima.
Financijski problemi
Kakav je kineski nogomet?
- Ima vrlina i mana, kao i svaka liga. No, kineska se liga sigurno ne smije podcijeniti. Teži se nadigravanju, pa stoga igrači koji dolaze iz Hrvatske i susjednih zemalja naše regije, ovdje mogu iskazati nadarenost i brzo se snalaze i priviknu na način igranja. Jasno je da se od nas stranaca očekuje da budemo bolji od domaćih igrača i da radimo razliku na terenu. Pa iako se “na prvu” čini da to stvara pritisak, brzo čovjek shvati da je to zapravo normalna situacija. I neće vam nitko prigovoriti odigrate li utakmicu-dvije ispod željene razine, samo će vas potapšati po ramenu i reći “nastavi, igraj dalje, bit će bolje”...
Sredina je ožujka, ali još se ne zna kad će početi nova kineska sezona...
- To je ovdje tako. Govori se da bi sredinom travnja trebala startati, ali još nema službene potvrde. To zvuči pomalo kaotično, ali kod njih nema žurbe, u pravilu čekaju zadnji trenutak da objave neke važne stvari. Čuo sam da neki klubovi nisu još ni počeli pripreme, dok smo mi već u trećem pripremnom tjednu.
Zašto se neki klubovi još nisu počeli pripremati? Je li možda opet COVID-19 razlog?
- Koliko sam upućen, ovaj put to nema veze s virusom, pandemija je napokon iza nas. Kruže informacije da je financijska situacija loša u pojedinim klubovima. Pa se čeka da se vidi hoće li klubovi riješiti te probleme... Uglavnom, svega sam sam ovdje nagledao, tako da me više ništa ne iznenađuje. Neke stvari jednostavno moraš prihvatiti i gotovo.
Stigao i Kouassi
Uskoro će hrvatska kolonija u Kini postati bogatija za dvojicu iskusnih i kvalitetnih nogometaša, dolaze vam, naime, Arijan Ademi (Beijing Gouan) i Mile Škorić (Cangzhou Mighty Lions)...
- Da, vidio sam to. S Ademijem sam i razgovarao, sa Škorićem još nisam. I baš smo se Ademi i ja našalili da “generacija ‘91.” dolazi u Kinu, jer nas smo trojica, rođeni te godine, zajedno igrali u mladoj hrvatskoj reprezentaciji. Drago mi je, neka dođu, nek’ je ovdje što više hrvatskih igrača.
A jesu li njihovi klubovi počeli pripreme, jesu li solventni?
- Ademijev Beijing ima svoju tradiciju i bogatu povijest, to je trofejni klub. Imali su problema s financijama, ali koliko znam stabilizirali su se i sad je tamo financijska situacija normalna. A za Škorićev klub doista ne znam, lani su bili u donjem domu ljestvice. Pretpostavljam da nemaju novčanih problema, jer znam da su prošle sezone imali u svlačionici nekoliko inozemnih nogometaša. A to je dokaz da klub ima novca.
Prije mjesec dana u svlačionicu vam je ušao i Jean Kouassi?
- Opet smo suigrači, kao što smo bili nekad u Hajduku! I odmah smo se prisjetili splitskih dana, on sad znatno bolje govori engleski jezik i lakše se sporazumijevamo. Imam osjećaj da smo zapravo nastavili tamo gdje smo stali, kao da nisu prošle godine od tih zajedničkih dana. Jean je odličan dečko, pozitivan je, smijemo se sjećajući se nekih splitskih dogodovština...
Kako bi vaš Zhejiang bio plasiran u HNL-u? Bi li se borio za vrh?
- A ne, ne vjerujem. Bili bismo u “zlatnoj sredini”, ne bismo imali problema s ostankom u ligi, ali nemamo ni kvalitetu za vrh. Tu smo negdje, poput otprilike Lokomotive, Slavena Belupa, Istre i Varaždina...
Sjelo na svoje mjesto
Kako ste doživjeli turbulentnu jesen u Rijeci, vašem bivšem klubu?
- Stvarno je to bilo loše razdoblje, lutalo se s dovođenjem igrača, promijenila su se i trojica trenera u polusezoni. Zimskim dolaskom Sergeja Jakirovića sve je opet sjelo na svoje mjesto, novi je trener dobro posložio momčad i vidi se na terenu da taj sastav sasvim drukčije izgleda sad, nego što je izgledao jesenas. To je kudikamo ljepša slika Rijeke, osjeća se da ovi dečki hoće i žele uspjeh, borbeni su do bola. Za razliku od one jesenske letargije, kad mnogo toga nije “štimalo” i nije se osjetila nikakva želja, motiv, ni strast. I sad idu korak po korak, pa su tako, malo-pomalo, ušli u borbu za treće mjesto. I čini mi se da je to i realna opcija, iako Osijek ima dva boda više, vjerujem da će Rijeka na kraju zauzeti tu treću poziciju.
U nedjelju Rijeka dolazi u Maksimir, bit će to okršaj vaša dva bivša kluba?
- Ovo je možda i najbolji trenutak za gostovanje Rijeke kod Dinama. Plavi su, naime, “kiksali” na posljednje tri utakmice, a nakon Hajduka nisu pobijedili u 90 minuta, Lokomotivu su u kupu, podsjetimo, eliminirali tek nakon produžetaka. Ne znam što se događa, ali vjerojatno je došlo do svojevrsnog opuštanja poslije pobjede protiv Hajduka, tada su praktički i stavili obje ruke na pokal namijenjen prvaku. I onda su, protiv objektivno slabijih suparnika, podbacili. Očekivalo se da će Dinamo lako pobijediti u tim dvobojima, ali dogodilo se suprotno - kaže Andrijašević i nastavlja:
- A Rijeka je, s druge strane, u rezultatskom naletu! I definitivno ima šansu osvojiti bodove u Zagrebu, ti bi joj bodovi strahovito mnogo značili u toj borbi za treće mjesto. Dinamo bi, pak, u slučaju poraza, došao u nezgodnu situaciju. Pobijedi li Hajduk u nedjelju, a Dinamo izgubi, bit će samo šest bodova razlike, a Dinamo još gostuje u Splitu. Sve bi onda opet bilo otvoreno.
Biti ili ne biti
Može li se Dinamo “trgnuti” i vratiti na pobjednički kolosijek nakon ovog negativnog niza?
- Bio sam siguran da će se Plavi već u Puli iskupiti za poraz u Šibeniku. Ali, nisu... Sve je, dakle, moguće, pa čak i to da se ne “trgnu” ni u nedjelju protiv Rijeke. Bit će to, uglavnom, zanimljiva utakmica, vjerujem da će do samoga kraja biti neizvjesna. Dinamo je svakako favorit, uvijek je favorit na svom Maksimiru. Ali, Rijeku se nikako ne smije podcijeniti. Sve će ovisiti o tome kako će utakmica krenuti, kako će momčadi ući u taj dvoboj, tko će pokazati više želje i agresije bit će u prednosti. Iako će ovo možda zvučati pretenciozno, ali Dinamu je dvoboj s Rijekom - “biti ili ne biti”! Pobjedom bi, naime, opet vratio mir, ali poraz bi ga pogurnuo u pravu, duboku krizu - smatra Andrijašević.