Uz Rijekinog kapetana Hrvoja Smolčića veže se jedan pomalo neobičan podatak, no u svakom slučaju hvale je vrijedan. Naime, stoper i dijete omladinske škole Rijeke, u koju je stigao iz svoje, a svima nam drage Like, ove je sezone nastupio u točno 20 susreta za Rijeku - 15 u prvenstvu, tri u Europi i dva u Hrvatskom kupu. Od čak osam poraza, koliko ih je Rijeka doživjela ove sezone u ligi, Hrvoje Smolčić nastupio je u samo jednom – i to onom domaćem protiv Gorice u prosincu prošle godine, kada je Rijeka gotovo dvije trećine susreta igrala s igračem manje, nakon što je Prince Ampem zaradio drugi žuti, odnosno, crveni karton.
Prava je sreća stoga što se Hrvoje još u prošlom kolu vratio na teren nakon jedne duže ozljede jer kad Hrvoje igra – Rijeka ne gubi! Pokazao je to i ogled u Puli, gdje je kapetan bijelog broda uspješno odigrao 20-ak povratničkih minuta zamijenivši na lijevom beku ozlijeđenog Andriju Vukčevića.
- Napokon sam se vratio, no znao sam, na žalost, odmah da će to biti malo duža pauza. Žao mi je što nisam mogao pomoći momčadi u ovom dijelu prvenstva, gdje je bilo baš napeto. No, nije još ništa gotovo, bit će još borbe do kraja. Ozljeda se dogodila u 20. minuti na Poljudu, tek sam dan poslije, nakon što sam odigrao cijelu utakmicu, shvatio da to neće ići na dobro. Ozlijedio sam tetivu koljena, no srećom više ne osjećam nikakve posljedice. Spreman sam za povratak na teren za svih 90 minuta, ako Bog da već u nedjelju. Na svojoj prirodnoj poziciji ili...? To ćemo još vidjeti, ne smijem to previše niti komentirati. Prije svega se nadam igri, a vidjet ćemo hoće li me trener staviti ili neće. Što se pozicije tiče, ja mogu igrati gdje god treba. Ne znam trenerova razmišljanja, a i da znam, ne bih ih komentirao javno, ha-ha - u uvodu je kazao Smolčić.
Smolčić će, na terenu ili s klupe, kao kapetan svoju momčad povesti i u peti ovosezonski derbi s Dinamom. Nepoznanica između dvije najbolje momčadi posljednjeg desetljeća u Hrvatskoj nema, niti bi ih smjelo biti. Naravno, treneri su ti koji će pokušati nečim iznenaditi protivnike, no poznata je igra Rijeke, baš kao i Dinama. Ako su Riječani igdje ostali dužni sebi i svojim navijačima u tim susretima, onda je to onaj prvi nakon zimske pauze. Dinamo je tada na Maksimiru slavio s 2:0, a Bijeli su praktički pali bez - ispaljenog metka.
- Istina, to sam i ja rekao, bila je to utakmica koju nismo odigrali kako treba, iskreno, nismo ni pružili neki veliki otpor. Na kraju si izgubio, a nisi se namučio da probaš barem nešto napraviti, toga mi je nekako najviše žao. No, ispada da smo ih u najvažnijoj utakmici pobijedili, u Kupu gdje je situacija “ili jesi ili nisi”. U HNL-u ti uvijek ostane prilika za ispravak, što je nama sad i želja. Pobijedili smo zadnju utakmicu, što nam je bilo jako bitna, prije svega na bazi samopouzdanja. Nepoznanica nema, znamo kako igraju i u kojem sustavu, nemaju nas s čime iznenaditi, vjerojatno kao niti mi njih. No, mislim da smo trenutno u nekom boljem momentu, vjerujem da ćemo našem terenu pokazati kvalitetu - dodao je Smolčić.
U dosadašnja četiri odigrana ogleda, gol-razlika je pomalo nevjerojatnih 9:9. Nakon dva rezultatski identična remija na Maksimiru i Rujevici (3:3), momčad Rijeke je s 3:1 bila bolja u kup-ogledu odigranom u Maksimiru, dok je Dinamo u 21. kolu upisao zasad jedinu pobjedu nad Rijekom ove sezone s već spomenuta dva pogotka.
- Je, baš je bilo golova, ha-ha. Sigurno je to i za neutralne navijače dobro, baš kao i za naše, nije nemoguće da opet bude tako, samo s manjim brojem u našoj mreži... Mogla bi opet biti golijada, no isto tako se vrlo lako može dogoditi da to bude neki minimalni rezultat, gdje će jedna pogreška nekom biti dovoljna za slavlje. U svakom slučaju, vjerujem da će to biti prava utakmica, ti naši susreti u posljednje su vrijeme vrlo dinamični s puno lijepih poteza i golova, nadam se da će tako biti i ovaj put i da ćemo mi biti uspješniji u tome, no nema sumnje da će biti gusto. Ma, bilo bi dovoljno biti bolji za taj jedan gol, makar i 4:3 završilo, nebitno...
Dinamo, unatoč tome što je i ovog trenutka vodeća momčad na ljestvici, igrom ne plijeni toliko koliko je to bilo izraženo ranijih sezona. Imaju određenih problema u igri, ponajviše prema naprijed, gdje se dosta muče s realizacijom. Bivši reprezentativac Bruno Petković miljama je od forme koja ga je i, uostalom, i dovela u kockasti dres, u Rijeci se sigurno nadaju da se Petković neće “probuditi” baš na Rujevici.
- Ja se stvarno nadam da neće proraditi ni na Rujevici, ha-ha... No, Dinamo je, u kakvoj god formi bio, najkvalitetnija momčad u Hrvatskoj ligi, na kraju krajeva i najvrjednija. No, mi smo ove godine itekako pokazali da možemo igrati protiv njih. Dinamo je po meni dosta neobičan kada igra s ta tri igrača u posljednjoj liniji, nisu nikada tako igrali do sada. Imaju i oni neke svoje probleme, što je i normalno, ne možeš svaku sezonu i svaku utakmicu biti dominantan da praktički nemaš konkurencije. Ova je sezona stvarno napeta, no i mi imamo svojih problema. Najbolje se to vidjelo u susretima protiv Dragovoljca i Gorice. Svi su očekivali naše pobjede, a mi gubimo bitne bodove. Ne možeš svih 36. kola biti najbolji, to je tako, na žalost. Svi bi to htjeli, i navijači i mi s njima, ali eto... Mi samo moramo biti ovu utakmicu na nivou i sigurno će se onda puno toga i nas pitati. Igramo na našem terenu, pred našom dragom publikom sigurno možemo svakoga pobijediti, na kraju ćemo vidjeti kako će to izgledati - zaključio je Smolčić “temu Dinamo”.
Inače, kako smo već uvodno konstatirali, Hrvoje zbog ozljede nije na terenu sudjelovao niti u dva posljednja poraza Bijelih, doduše, u toj blamaži protiv Dragovoljca, koju je kapetan Rijeke istaknuo kao primjer loše igre, sjedio je na klupi i s druge strane po prvi put gledao, u drugom dresu, u drugom klubu – vlastitog brata blizanca Ivana Smolčića, koji je u zimskoj “seobi naroda” riječki dres zamijenio onim kluba iz Sigeta. Čudan osjećaj?
- Je, neobično je to bilo, stvarno. I prije utakmice, na zagrijavanju, bilo je čudno na okupu vidjeti praktički 30 naših igrača. Bilo je to čak i malo smiješno, ali kad je rezultat krenuo na njihovu stranu, više nikome nije bilo do smijeha. Baš mi je bilo žao što nisam u igri mogao biti na drugoj strani iako sam prije svega bio ljut i razočaran našom igrom. Oni su bili željni dokazivanja, htjeli su i klubu pokazati da se na njih najozbiljnije može računati, da zaslužuju biti dio nas, a ne na posudbi. Na kraju su nam očitali lekciju, ali prije svega mi nismo bili pravi. Tu utakmicu su i brat i ostali suigrači bili posebno rastrčani, a mi smo, eto, izgubili već unaprijed upisane bodove. Pričao sam i s bratom o tome, nisu ni oni baš očekivali da će tako završiti, ali eto... Nadam se da ćemo im zadnje kolo na Rujevici očitati lekciju za sve ono što smo pretrpjeli zbog tog poraza.
Je l’ bilo “podbadanja” za obiteljskim ručkom?
- Ha, ha, taman smo poslije te utakmice svi zajedno otišli na ručak u Zagrebu. Ma, nije bilo podbadanja, više je bilo čuđenja, ponajviše tate, koji je navijao za sinove, a s druge strane za Rijeku, koja ipak ima veći ulog. Nadali smo se pozitivnoj igri brata, a našoj pobjedi, ali nije ispalo kako smo zamislili. Na kraju nije bilo podbadanja i bolje da nije jer im ne bi bilo ugodno, ha, ha... Vjerujem da ćemo im sve naplatiti u tom zadnjem kolu. Nadam se da ćemo oba biti zdrava zadnje kolo i na taj način završiti ovu sezonu. Veseli me jako ta utakmica... - istaknuo je Hrvoje Smolčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....