Rijeka se i službeno oprostila od igrača koji je prošao jedan od najneobičnijih putova u novijoj klupskoj povijesti. Nais Djouahra, 25-godišnji Francuz iz Bourgoin-Jallieua, od utorka više nije igrač HNK Rijeke. Ugovor mu je istekao, dogovor o produžetku nije postignut, a igračeva poruka objavljena na društvenim mrežama bila je jednostavna, topla i - konačna.
- Došlo je vrijeme da se oprostim... Nakon nezaboravne sezone, napuštam Rijeku s punim srcem - srcem ispunjenim zahvalnošću, ponosom i emocijama. Zajedno smo ispisali povijest, zajedno proživjeli čarobnu sezonu, okrunjenu povijesnom dvostrukom krunom - prvenstvom i Kupom. Te uspomene zauvijek ću nositi sa sobom. Zahvaljujem svojim suigračima, stručnom stožeru i svima u klubu. Hvala vam na povjerenju, podršci i svemu što ste mi pružili tijekom ove posebne avanture. I iznad svega, hvala navijačima. Vi ste duša ovog kluba - vaše pjesme, vaša strast i vaša ljubav prema grbu duboko su me dirnuli. Svaka utakmica na Rujevici bila je poseban trenutak, svaka pobjeda slavlje s obitelji. Odlazim s osjećajem ispunjene misije, ali i s tugom u srcu. Rijeka će zauvijek imati posebno mjesto u mojoj karijeri - grad urezan u moje sjećanje i u moje srce. Od srca, hvala vam na svemu - stajalo je u objavi na društvenom profilu igrača, a među prvim komentarima bio je i onaj donedavnog suigrača i još jednog bivšeg igrača Rijeke - Lindona Selahija.
Objava francuskog internacionalca stigla je već dan nakon službenog kraja ugovora, koji je isticao 30. lipnja. Iako su još tijekom proljeća vođeni pregovori o nastavku suradnje koji su se protegli i u aktualni prijelazni rok, čini se da do pravog dogovora - nikad nije došlo. Hoće li ostati žal? Vjerojatno hoće. Jer Nais Djouahra je iz kluba otišao - dok je bio na vrhuncu.
Sjetimo se, samo godinu dana ranije, Djouahra je bio na izlaznim vratima. Posudba u Leganesu završila je bez rezultata, povratak na Rujevicu bio je tih, gotovo bez najave. Treneri su ga do tada ignorirali - Jakirović mu nije vjerovao, Sopić ga je potpuno prekrižio. Na klupi je sjedio bez minutaže, a u javnosti se otvoreno sumnjalo hoće li ikada više zaigrati u bijelom dresu.
A onda se pojavio Radomir Đalović. U trenutku kad su svi drugi odustali, Đalović je odlučio gledati dublje. Vjerovao je očima, treninzima i - energiji koju je Djouahra konačno počeo pokazivati. Prvo Osijek, zatim Dinamo i Gorica. Nais se vratio. Promijenjen, zreliji, konkretniji. Više nije pokušavao impresionirati - pokušavao je pomoći. I uspijevao.
Vrhunac je došao u onoj čuvenoj utakmici s Dinamom, kada je Rijeka slavila 4:0, a Djouahra zabio prvi gol i asistirao. Bio je to trenutak potvrde, jedan od onih kada navijači shvate da gledaju igrača koji je sazrio. I još važnije - da mu je stalo.
A onda - Šibenik. Možda najvažniji trenutak sezone. Utakmica u kojoj se sve moglo prelomiti. I onda, ni iz čega, Fruk gura, Djouahra utrčava i pogađa. Gol koji je zapalio vjeru u naslov, koji je oslobodio momčad pritiska i pokrenuo posljednju lavinu pobjeda. Taj trenutak nije bio samo nogometna akcija - bio je to simbol transformacije igrača i cijele ekipe. Bio je to dokaz da je Djouahra napokon postao ono što se od njega očekivalo tri godine ranije - igrač razlike.
Njegov posljednji gol za Rijeku došao je u finalu Kupa. Opet važan, opet odlučujući. I opet – na vrijeme. Jer ako je postojala sumnja može li biti igrač za važne trenutke, tu večer na Rujevici ju je sam srušio. Rijeka je osvojila duplu krunu, a Nais Djouahra zatvorio krug. Od zaboravljenog lica s klupe do čovjeka koji je pisao povijest Rijeke.
Rijeka se u novije doba navikla na igrače koji odu prebrzo - dok su još u naponu. Ali odlazak Djouahre nije ni klasičan transfer, ni pokušaj bolje ponude. To je, čini se, jednostavno - završetak jedne priče. Klub mu nije mogao ponuditi uvjete koje je očekivao, on nije pristao na manje, iako nije skrivao da mu je Rijeka "ušla pod kožu".
Zahvalnost kojom se oprostio, činjenica da nije zaboravio nikoga - od suigrača do navijača - samo potvrđuje koliko je sazrio, ne samo kao igrač, već i kao čovjek. I zato će, bez obzira kamo karijera dalje odvede Naïsa Djouahru, njegovo ime na Rujevici ostati - urezano.
Neće ga pamtiti po statistici, ni po driblinzima, nego po onim trenucima kada je trebalo - a on je donio. U konačnici, možda je i pravedno da ovako ode. U tišini, bez pompe, s onim zagonetnim osmijehom i osjećajem ispunjenja. Jer to i jest Djouahra u svojoj najboljoj verziji - tih, ali odlučujući.
Komentari (0)
Komentiraj