Sergej Jakirović i njegov stručni stožer, ponovit ćemo to još nekoliko puta sigurno do početka nove sezone, napravio je ogroman posao uhvativši s momčadi, koja je prije njegovog dolaska bila miljama daleko od europskih izazova, povoljan vjetar koji je na kraju riječki brod doveo do sigurne i mirne, europske luke.
Cosmijevi “paunovi” postali su Jakirovićevi “lavovi” u nastavku sezone, rođeni Mostarac pokazao je da se, uz određena pojačanja, većina igrača Rijeke, odnosno oni koji su ostali u klubu nakon izvršene selekcije i odstranjivanja svih onih igrača koji nisu mogli ili nisu znali pratiti njegov ritam, može transformirati u ratnike koji s “nožem u zubima” jure pobjede i visokim tempom lome protivnike.
Naravno, možda i najveću, a ujedno i najtežu stvar Jakirović i njegov stručni stožer napravili su po pitanju psihološke pripreme igrača. Isticao je to i sam trener Rijeke nakon svog dolaska, da je najteže bilo ovim momcima pokazati i dokazati da vjeruju u vlastite mogućnosti i da uistinu vrijede. Mlada riječka momčad, pojačana tek pokojim iskusnijim igračem, poput Emira Dilavera, objeručke je prihvatila sve savjete i prijedloge, a to je demonstrirala na terenu sjajnim proljetnim rezultatima čiji je pad i manjak bodova pri samom kraju sezone “zamaskirala” izborena Europa i glavni klupski cilj u kojeg su još jesenas vjerovali valjda samo predsjednik, igrači i stručni stožer.
Povratak protiv Puljana
Ipak, u jednoj je stvari Rijeka ove sezone kompletno podbacila, a i ona se tiče karaktera, odnosno pobjedničkog garda na kojem će Jakirović i njegovi suradnici definitivno morati raditi iduće sezone. Naime, Rijeka je posljednja momčad SuperSport HNL-a prema broju osvojenih bodova u susretima u kojima su Bijeli dovedeni u rezultatski minus, u 17 takvih odigranih utakmica Bijeli su kroz sezonu osvojili svega dva boda! Usporedbe radi, Dinamo je i u ovoj kategoriji najbolja momčad lige s 20 osvojenih bodova (11 utakmica) nakon što je protivnik ušao u vodstvo protiv njih. Drugim riječima, kada je Rijeka prva povela na susretu, gotovo sigurno bi osvajala bodove, no kada bi primila prvi pogodak na susretu, obično bi to značilo samo jedno - poraz.
Od 15 poraza, koliko ih je Rijeka zabilježila ove sezone, pet (jedna trećina) otpada na Jakirovića i proljetni dio sezone. Ne uzmemo li u detaljnije seciranje jesenski dio sezone gdje je Rijeku pobjeđivao tko je i kako stigao i kada je Rijeka nanizala čak deset poraza, opet dolazimo do činjenice da je svih pet “nula” Jakirovića stiglo tako da je protivnik poveo, a njegova momčad nije uspjela preokrenuti rezultat u svoju korist. U oba odigrana susreta protiv Dinama (0:1 i 1:2), domaćem porazu protiv Slavena Belupa (0:1), gostujućem porazu protiv Gorice (1:0), kao i onom protiv Varaždina u baroknom gradu (2:0) riječka momčad naprosto nije znala (dovoljno) odgovoriti na rezultatsku prednost protivnika, vodstvo do kojeg su ostali klubovi došli ujedno je značilo i jamstvo osvajanja tri boda.
Opet, kada se sva ta statistika makne na stranu, ispada da je Rijeka baš protiv Istre osvojila možda i ključni bod u borbi za Europu nakon što je gubila 0:2, osim što je debelo u sudačkoj nadoknadi uspjela izbjeći poraz na Rujevici, taj bod (odnosno gubitak dva boda) kao da je dodatno “zakočio” goste iz Pule koji su u svojoj najboljoj prvoligaškoj sezoni “za dlaku” ostali bez europskog iskoraka.
Rijeka će u svakom slučaju, želi li napraviti dodatni iskorak, u novoj sezoni itekako morati poraditi na tom dijelu svoje igre. Primljeni pogodak i rezultatski minus nikako ne smije značiti da se momčad predala i pomirila s porazom, trener Jakirović i njegov stručni stožer morat će još više pažnje pokloniti preokretu u takvim situacijama kako se opet ne bi dogodilo da Rijeka (p)ostane najgora momčad lige u tom segmentu.