Robert Murić gotovo je standardni član udarne jedanaestorke Rijeke ove sezone i jedan od najboljih igrača u bijelom dresu, u prilog tome idu mu i sjajne brojke ostvarene na terenu. U 27 nastupa u Prvoj HNL riječki je Zagorac ostvario gotovo “double-double” učinak, drugi je najbolji strijelac momčadi s 11 pogodaka, a tome je pridodao i čak devet asistencija što su brojke dovoljne ne samo za najboljeg asistenta kluba, već i lige u kojoj prvo mjesto dijeli sa svojim dobrim prijateljem Petrom Bočkajem iz Dinama.
Samo se nameće
Murić ima povjerenje Gorana Tomića, u jednom od razgovora za naš list Tomić je izjavio kako ima maksimalno povjerenje u njega, iako bi ga mnogi njegovi kolege odavno ostavili na klupi. Murić mu na najbolji način uzvraća na tome, pogocima i asistencijama koje su “pola” gola i na veliko zadovoljstvo većine navijača Rijeke, njegovi potezi izazivaju uzdahe oduševljene i uživanje u činjenici da se Murić naprosto “igra” nogometa.
U tome možda jest i njegov najveći problem, ta “igra” jer sigurno najtalentiraniji igrač u posljednjih nekoliko godina kada je momčad Rijeke u pitanju, može i mora bolje. Podsjetnika radi, i to su riječi trenera Tomića. Taj silni nogometni talent koji posjeduje mora nadograditi onim stvarima koje mu nedostaju u igri kako bi bio još bolji i korisniji, prije svega obveznom igrom u obrani, kao i reakcijom kod gubitka lopte. Neutralnom promatraču ponekad se čini da Murić u takvim situacijama jednostavno nema dovoljno dobru reakciju, odnosno da je ona primjerenija “igri” na školskom igralištu gdje se i najbolji ponekad znaju naljutiti na svih osim na - sebe.
Odgovor zašto Robert Murić uglavnom statira ili još češće, grije klupu, u igri kada Bijeli igraju protiv Hajduka, dijelom se nameće sam od sebe. Goran Tomić do sada je uspio “izvući” najviše iz Murića od svih trenera koji su ga trenirali na Rujevici, dao mu je dovoljno slobode i što je još bitnije, vjere u njegove sposobnosti, a nitko ne može sporiti da, kada hoće i može, Murić pripada u najbolje igrače ne samo Rijeke nego i lige. Pozitivnim kritikama, pa čak i onda kada ga hvali, Tomić mu pokušava usaditi i tu drugu stranu nogometne igre, onu obrambenu koja je nerijetko “patila” u situacijama na terenu. Takav “ležerniji” pristup, ova sezona je to pokazala, često više ne prolazi niti protiv nominalno slabijih protivnika, a kamoli u derbijima u kojima je potrebno imati svih 11 igrača na maksimalnom nivou. Momčad je jaka onoliko koliko je jaka njezina najslabija karika, često se taj izraz pokazao točnim.
Brojke i statistika pak tu Tomiću daju za pravo. U tri ovosezonske utakmice protiv Hajduka Robert Murić upisao je svega 35 minuta u igri, i za to vrijeme uspio je iz jedanaesterca postići i pogodak u onom porazu Rijeke na Rujevici u studenom. Ušao je Murić u 55. minuti u igru umjesto Čerina, no Bijeli su, zajedno s Murićem nakon vodstva od 2:1 do 82. minute susreta na kraju nes(p)retno ostali bez - ičega. Slučajno ili ne, prosudite sami, no Murić nije participirao u igri na oba ovosezonska gostovanja Rijeke na Poljudu, a Bijeli su se vratili na Kvarner s maksimalnih šest bodova!
Slična situacija
U prvom susretu u Splitu odigranom koncem kolovoza Rijeka je slavila protiv Hajduka s 2:1, bio je to period u kojem Robert Murić zbog ozljede (ili pak pregovora o produžetku ugovora) nije bio niti u zapisniku nekoliko kola. Rijeka je pogocima Tomečaka i Drmića u prvom dijelu stigla do zaslužena tri boda, uspjeli su do kraja susreta umiriti igru, primiti svega jedan pogodak (Elez) i do Kvarnera se voziti bez zagorskih “popevki” na slavljeničkoj “playlisti”.
Slična situacija ponovila se i u posljednjem međusobnom ogledu ova dva protivnika, ovoga puta je Tomić mogao računati na usluge Murića no odlučio ga je ostaviti na klupi i ne uvoditi u igru. Rijeka je odigrala dotad možda i najbolju utakmicu sezone, trolist veznjaka Čerin - Selahi - Pavičić, uz Solana i Ampema pored aut linija, u potpunosti je “ugušio” igru Hajduka, odsjekao njihove spone između napada i veznog reda i već do poluvremena Rijeka je imala dva gola prednosti (Vučkić i Drmić bili su strijelci). U nastavku se Rijeka odlično organizirano branila s gotovo svih 10 igrača u polju, takvi susreti naprosto iziskuju i dodatni napor, dodatnu energiju svih igrača kako bi rezultat na kraju bio povoljan. Osim pogotka Livaje i još jednog udarca Eleza Splićani nisu imali nekih konkretnijih prilika za pogodak. Rijeka je pak strpljivo čekala svoju priliku i dočekala ju u 86. minuti kada iz slobodnog udarca Smolčića 40 metara od gola lopta stiže do Krešića je nogom postavio konačan rezultat od 3:1 za Rijeku.
S obzirom da je Robert Murić nedavno protiv Osijeka napokon odigrao i pravu utakmicu u derbiju i uz Drmića bio sigurno najbolji igrač Rijeke, što je do sada bila rijetkost kada su “jače” utakmice bile u pitanju, možda će mu Tomić ukazati povjerenje u još jednoj nogometnoj poslastici protiv protivnika koji ne trpi ležerniji pristup u obrambenim zadacima. Hajduk će na Rujevici morati krenuti na sve ili ništa, bit će tu puno trke i duela posebice na sredini terena. Bude li dobio svoju priliku, na terenu će ju morati “vratiti” barem dvostruko. Šefu prije svega, a onda i samome sebi kojem je možda ostao i najveći dužnik u dosadašnjoj karijeri. Svi vide i znaju kakva je “igračina” Murić, ali... Ako mu pak niti to nije dovoljan motiv, može uvijek računati i na to da dokaže onim ne tako malobrojnim “nevjernim Tomama” na riječkim tribinama koji stalno govore da je Murić igrač za male utakmice, a obrana mu je imenica koju još nije - upoznao.