Niko Janković sigurno je jedan od najvažnijih igrača aktualne riječke momčadi. Rođeni “Zagrepčanec” koji, pak, silno voli svoje Hrvace smještene na sjeveru Cetinske krajine, po povratku u Rijeku, nakon što je prošle godine drugi dio sezone proveo kao posuđeni igrač Dinama, jednostavno je – eksplodirao.
Nesretna minuta
Brojke su ovog puta egzaktne, u 29 dosad odigranih utakmica ove sezone Janković je upisao 10 pogodaka, dodavši tome i sedam asistencija, što ga ujedno čini prvim strijelcem vodeće momčadi lige i drugim asistentom, odmah iza fantastičnog Fruka. Na njegovu žalost, nenamjeran udarac Solde u gležanj na onom kišom natopljenom i blatom okovanom terenu u Gorici nije bio tako bezazlen kako se možda prvobitno mislilo, Janković je u nesretnoj 33. napustio teren i propustio iduće tri utakmice. Taj start prošao je čak i bez kartona, nije to rijetkost kad su u pitanju ofenzivci kluba s Kvarnera koji, ma što god tko rekao, nemaju niti približnu zaštitu kod sudaca kao što je imaju neki drugi, trenutno slabije rangirani klubovi od Rijeke.
Ova riječka “squadra” bez jednog od njih nipošto nije ista momčad, a kako izgleda kad fale oba najbolje se vidjelo u posljednjoj utakmici protiv Varaždina, a to je nakon dvoboja “podcrtao” i trener Sopić, svjestan da u svojim redovima nije imao tu “plemenitost” koja je odlika riječkih veznjaka. Rijeka je u konačnici postigla dva pogotka iz dva prekida, no praktički nije kreirala jednu ozbiljnu šansu iz igre. U izostanku njih dvojice trener Šafarić posebnu je pažnju obratio na riječka krila (Pjacu i Pašalića), duplirao ih i tako na najmanju moguću mjeru sveo riječku kreaciju koja je – patila.
S druge strane, Niko Janković, osim izvrsnih ofenzivnih brojki ove sezone, ima nešto što (u takvoj mjeri) nema niti jedan drugi ofenzivno orijentirani igrač Rijeke, a to su “čelična pluća” i radna etika koja riječkog veznjaka svrstava i u jednog od boljih obrambenih igrača Rijeke. Po izgubljenom posjedu mladi hrvatski reprezentativac u stanju je ispratiti protivničkog igrača do vlastitog šesnaesterca, ako je to potrebno, da bi već nekoliko sekundi kasnije bio spreman trčati kontru i naći se u matnoj situaciji ispred gola protivnika, pa onda, ako ne opaliti, onda svakako loptu “podvaliti” suigraču.
Bez obzira na sve to, tek su mu 22 godine, Janković nerijetko na terenu izgleda i djeluje puno zrelije nego što jest, uz rijetke iznimke poput one koju je spomenuo i trener Sopić, kada već “načet” puca jedanaesterac svom snagom protiv Istre 1961. Srećom, i njega je maestralno zabio...
Uživa povjerenje
Suigrači mu vjeruju, baš kao i trener. Uostalom, čak i bez te tri posljednje odigrane utakmice (a u dvije prije toga igrao je nešto više od 60. minuta zbog ozljeda), Janković spada u prvih pet igrača Rijeke po broju minuta (2.101) provedenih na terenu ove sezone u svim natjecanjima.
Srećom po Rijeku, Fruk se nakon odrađene suspenzije vraća u kadar već protiv Osijeka, a prve povratničke minute (teško cijelu utakmicu) mogao bi dobiti i Niko Janković, koji je ove sezone izgubio svega dvije ligaške utakmice i to one prve u Splitu i Zagrebu, u drugom zagrebačkom porazu nije igrao zbog ozljede, a svoju suspenziju nakon trećeg žutog kartona odradio je u – domaćem porazu od Slavena. Posljednji poraz Janković je doživio još u kolovozu prošle godine, pa možemo kazati da Rijeka gotovo uvijek pobjeđuje kad Janković - igra.