Josip Drmić

 MATIJA DJANJESIC Cropix
KRAJ ‘ERE DRMIĆ‘

Kakav bi to bio oproštaj! Gol i trofej na Poljudu za posljednji pozdrav švicarskog killera s Rijekom

Josip Drmić nije prvi, a sigurno niti zadnji kojem će Rijeka ponovno vinuti karijeru u nebo.
Piše: Siniša LončarObjavljeno: 25. svibanj 2022. 11:14

U zimskom prijelaznom roku prošle sezone na Rujevici je poput “bombe” odjeknula vijest da je u Rijeku sletio - Josip Drmić. Svaki, pa i onaj površni poznavatelj nogometa u Hrvata vjerojatno je pomislio da je netko plasirao uranjenu prvoaprilsku šalu, no tadašnji sportski direktor Ivan Mance medijima je, s ponosnim osmjehom na licu, uredno predstavio švicarskog internacionalca bosanskih korijena, reprezentativca svoje zemlje za koju je dotada postigao 10 pogodaka u 35 nastupa, sudjelovao na dva svjetska prvenstva (2014. i 2018.) i bio član premierligaša Norwich Cityja.

Kada se, ne samo Rijeci nego svakom klubu u Hrvatskoj, pridruži igrač koji je kroz karijeru nekoliko sezona nastupao za renomirane bundesligaše i postigao ukupno 31 gol na temelju kojih je i ostvario transfer na Otok, onda znate da nešto nije u redu, da je očekivani razvoj karijere negdje zapeo, da ta osoba nogometno - stagnira.

Josip Drmić nije prvi, a poznavajući modus operandi Rijeke, sigurno niti zadnji igrač kojem je klub s Kvarnera revitalizirao karijeru i poslao ga u orbitu baš poput kakve svemirske letjelice. Znalo se, odnosno vidjelo se po dolasku u Rijeku da Josip niti fizički, a još više psihički nije bio zadovoljan tretmanom u Norwichu, klubu koji ga je “zabetonirao” za tribine. Svakom igraču, a pogotovo rođenim borcima i pravim profesionalcima u punom smislu te riječi poput Josipa nije drago kada ne mogu pokazati sav svoj potencijal na terenu, svoje nogometno umijeće kojem su se divile tisuće ljudi diljem Europe. Trebalo je proći neko vrijeme kako bi Švicarac pokazao da nije zaboravio igrati nogomet.

image

Drmić je nekoć zabijao i u Norwichu, iz kojeg je stigao na Rujevicu

ACTION FOTO SPORT Nurphoto Via Afp

U sezoni 2020./21. Josip je do prelaska odnosno posudbe u Rijeku u zimskom prijelaznom roku odigrao svega dvije službene utakmice za drugu momčad Norwicha i to tamo početkom sezone u rujni, postigavši pritom i dva pogotka. Pet mjeseci kasnije Drmić je upisao prvi nastup u bijelom dresu kao “poklon” za Valentinovo, baš tog 14. veljače tadašnji trener Simon Rožman uveo je Drmića u posljednjih sedam minuta igre u domaćem remiju protiv Istre. Minute su stizale dozirano iz kola u kolo, svatko tko kaže da je odmah u Drmiću vidio super pojačanje - laže, baš kao što se jasno vidjelo da je na terenu iskusni nogometni znalac odlične tehnike i pozicioniranja kojem fali minuta i snage. Prvi pogodak za Bijele Drmić je zabio tek u sedmom nastupu i to u prvom susretu u kojem je dobio osjetniju minutažu (84), tada već kod trenera Gorana Tomića. Do kraja sezone skupio je Drmić šest pogodaka i oprostio se od Rijeke, posudba je bila dogovorena do kraja sezone.

Rijeka je uspjela u posljednjem kolu pobjedom nad Goricom osigurati Europu, a onda je krenuo tipični prijelazni rok za Bijele gdje se “usput” sklapalo pola momčadi. Jedna od prvih akvizicija Roberta Palikuče bio je i dogovoren povratak Drmića na Rujevicu, na mjesto sreće. Stigao je Drmić ovog puta odraditi i dobar dio priprema s Bijelima, iako je natjecateljski ritam izbrusio kroz nastupe u Bijelom dresu koncem prošle sezone.

- Rijeka se borila za mene i željela je da ostanem u klubu. Bili su uz mene kad mi je bilo najteže i na tome ću svima u Rijeci uvijek biti zahvalan. Potrudili su se maksimalno, pokazali želju i volju da me vrate i to je nešto što je meni kao igraču i osobi jako puno značilo, kazao je Drmić po povratku na Kvarner. Ostalo je - povijest.

image

Josip Drmić po dolasku u Rijeku

NK RIJEKA

Zahvalnost je Drmić na terenu počeo pokazivati vrlo brzo. Osim jednog europskog pogotka malteškoj Gziri koji je bio dovoljan za pobjedu i potvrdu prolaska u nastavak europske avanture, Švicarac je već u 2. kolu Istri “utrpao” - dva komada. Imao je u prvom dijelu tog susreta nekoliko prilika koje nije realizirao, bio je ljut na samog sebe. Dobio je ono što je trebao, podršku suigrača, trenera, pa i cijelog stadiona i postao - najbolji, najubojitiji strijelac u nastavku tog susreta i ove sezone. U prvih sedam kola prvenstva riječka je “špica” zabila isto toliko golova, uključujući i one Dinamu u Zagrebu i Hajduku na Poljudu za prvu od dvije ovosezonske pobjede nad splitskim majstorom s mora. Da Marko Livaja nije imao sezonu iz snova uz 12 realiziranih jedanaesteraca, Drmić bi s 21 pogotkom na kontu vjerojatno bio i najbolji strijelac, ovako mu preostaje u izravnom dvoboju, kad već nije mogao osobni, preuzeti - klupski trofej.

Josip Drmić će, bez sumnje, biti najjača riječka karika na poljudskom travnjaku sutrašnje večeri. Da je briškula u pitanju, čisti as “baštoni”, ako se igra u “baštoni”. Drmić je kroz cijelu sezonu na terenu pokazivao odlike istinskog lidera ove momčadi, rijetkost je da posuđeni igrač u tako kratkom periodu dobije i kapetansku traku, a upravo tu čast imao je u nekoliko navrata švicarski internacionalac u odsustvu ozlijeđenog Hrvoja Smolčića. Prava je šteta što uz raspoloženog Drmića ova momčad u kontinuitetu na visokoj razini nije imala još dva, tri suigrača, da je primjerice Haris Vučkić prošao ljetne pripreme ili da Pavičić nije bio ozlijeđen u trenucima kada su se na terenu lomila “trofejna” koplja, tko zna gdje bi Rijeka završila.

Drmić, unatoč velikom iskustvu igranja u najboljim svjetskim ligama još uvijek u svojoj riznici nema - trofej. Baš kao ni mnogi mladići i momci s Kvarnera koji su ove sezone pokazali puno toga dobroga u svojoj igri “run and gun” nogometa s pregršt golova na obje strane. Za pobjedu u finalu trebat će puno mudrosti, pameti, snage i kontrolirane trke, znaju to riječki dečki s Drmićem na čelu jako dobro. Hoće li ova priča imati sretan kraj, vidjet ćemo nakon još jednog jadranskog derbija. Teško da bi se mogla i zamisliti ljepša “filmska” priča u kojoj otpisani junak postaje prvi strijelac, idol navijača i suigrača te podiže svoj prvi trofej pobjednika Kupa, zajedno s kapetanom Smolčićem, usred Splita. Prvi među jednakima, Josip Drmić, u tom će naumu morati imati veliku pomoć suigrača, od prvog do zadnjeg. Rijeka je bila, i mora ostati “priča karaktera”. Rijeka je Drmiću vratila život i osmijeh na lice, Drmić je danas ono što jest baš zbog - Rijeke. Te silne ljubavi, zajedništva, sinergije svih igrača i tribina, navijača koji će ih bespoštedno gurati svetom cilju. Pobjedi nad Hajdukom u finalu. Bio bi to najljepši happy end jedne nogometne priče. Predobar da bi se - nastavio. Kako god bilo, nakon sutrašnje utakmice Rijeka ulazi u neku novu priču, neki novi film. Vrijeme će pokazati hoće li to biti još jedna “blockbuster” uspješnica s još jednim Rabuzinovim suncem koje grije ili nešto drugo.

Linker
25. svibanj 2022 11:14