I to se jednom moralo dogoditi, no vjerojatno se nitko osim trenera Roya Ferenčine i njegovih igrača nije nadao da će upravo Slaven Belupo i to još na Rujevici prekinuti niz nepobjedivosti Rijeke pod Željkom Sopićem.
Nakon što su Riječani primili prvi pogodak, gdje se gostima itekako osmjehnula sreća na samom kraju prvog dijela, svi su očekivali uraganski odgovor u nastavku dvoboja, no Slaven je ogolio sve slabosti Rijeke. Nije da ih momčad s Kvarnera do sada nije pokazivala, no bilo je to u znatno manjoj mjeri nego u ovom susretu, gdje je gostima doslovce sve polazilo za nogom, a riječka obrana kapitulirala je četiri put pod gotovo neshvatljivim okolnostima. Naprosto se ne pamti kada su Dilaver i Mitrović, dvojica najiskusnijih igrača u momčadi, odigrali susret ispod svake prvoligaške razine, a na to su se samo nadovezala i preostala dva stopera koje je Sopić uveo u igru (Radeljić, Galešić).
Kapetan momčadi i Rijekin reprezentativni vratar Nediljko Labrović također nije imao svoju večer. U svakom susretu odigranom od početka sezone popularni Nedo imao je minimalno jednu sjajnu intervenciju kojom je nerijetko branio bodove svoje momčadi, no ovog se puta i on uklopio u sivilo koje je Rijeku progutalo u crnu koprivničku rupu. Od četiri udarca u okvir upućena od strane igrača Slavena, sva četiri su ujedno bila i – pogoci.
Kapetan je i ovog puta, kad brojnim riječkim dečkima nije bilo do razgovora, kako to i doliči igračkoj, ali prije svega ljudskoj veličini, podmetnuo svoja leđa i stao ispred javnosti.
- Ne treba bježati od odgovornosti i od realnosti. Treba jednostavno kazati da smo odigrali ispod one razine kako mi znamo inače odigrati. Ovaj susret treba što prije zaboraviti, izvući iz njega pouke i okrenuti se već u subotu novoj utakmici kako bi mogli završiti ovu polusezonu na najbolji mogući način - iskren je u uvodu bio Labrović, koji je pokušao ponuditi i neka dodatna objašnjenja kad je poraz od Slavena u pitanju. Uzgred rečeno, ovom pobjedom Slaven je stigao i do svoje treće uzastopne pobjede na Rujevici, nakon što su prošle sezone uzeli kompletan plijen iz Rijeke to su momci Roya Ferenčine nastavili i u aktualnoj sezoni.
Nakon tog prvog, nesretnog pogotka kojeg je Rijeka primila, onaj drugi doslovce je presjekao domaćina, već tada se vidjelo da će bodovi jako teško ostati na Rujevici.
- Jednostavno je to bio splet nesretnih okolnosti, u nekim situacijama smo mogli i trebali bolje reagirati. Imali smo i mi svojih šansi koje smo možda trebali iskoristiti. Moramo izvući pouke i zaboraviti ovaj poraz, te se okrenuti novom susretu. Moja igra? Ma, sigurno da mi nije bilo lako, no takva je utakmica, takav je bio dan. Nije da nismo željeli, nije da se nismo borili i trudili, no tako se potrefilo. Dvoboj je krenuo u tom smjeru, ne od prve minute, ali naprosto je bio takav dan - još je jednom ponovio vidno razočarani Labrović.
Jasno, svjestan je podbačaja svoje momčadi.
- Mi na Rujevici jednostavno moramo dobiti svaku utakmicu, neovisno o protivniku, moramo izaći iz svega ovog još jači - dodao je Labrović i otišao u tužnu riječku noć.
Rijeka je u ovom dvoboju definitivno imala premalo raspoloženih pojedinaca, a falilo im je, pokazalo se to sada, i nekoliko stožernih igrača. Sada je jasno zašto je suspendirani Smolčić ne samo zahvalniji nego i kvalitetniji bek od Danila Veige, koji je, eto, ponovo (nakon Dinama) startao u jednoj utakmici i ponovo je Rijeka – izgubila. Vidio se svakako i izostanak Lindona Selahija, riječka vezna linija (izuzev nekih pokušaja Veldina Hodže) potpuno je nadigrana od strane veznjaka gostiju, koji su Rujevicom dirigirali toliko jednostavno, ali suvereno, da je čak i Ivan Lepinjica na trenutke podsjetio zašto je svojevremeno bio velika riječka nada. Čast svima, no možda se najviše na terenu osjetilo neigranje još jednog, za ovaj susret suspendiranog igrača, Nike Jankovića.
U standardnom Sopićevom, 4-1-4-1 rasporedu Selahi je nominalno držao taj veliki prostor ispred riječkih stopera sam i to je radio jako dobro – uz pomoć Jankovića. Silna trka i energija koja krasi najboljeg strijelca i, prema Sofascoreu, najbolje ocijenjenog igrača Rijeke ove sezone, posebno je falila u trenucima kad su gostujući stoperi usred Rujevice vodili igru i mirno započinjali napade. U takvim je, obrambenim situacijama, Janković nerijetko bio lutajući “osigurač” od napada do mjesta zadnjeg veznog, koji ima i znanje, ali u ovom slučaju još i bitnije trkačku moć, kapacitet kojem protivnici nerijetko ne znaju odgovoriti, pa loptu po posjedu brzo predaju Rijeci.
Normalno da je u takvim situacijama znatno lakše igrati i stoperskom paru, koji je u nedjelju bio na direktnom udaru na širokom prostoru, a znamo da niti Mitroviću, niti Dilaveru forte nije brzina. Taj pritisak, ta žustrina kojom je Rijeka ove sezone “mljela” suparnike, posebice na Rujevici, sada je izostala, a takva igra i riječkoj obrani, u slučaju pogreške, daje dodatnih nekoliko sekundi za bolje pozicioniranje, postavljanje i rješavanje onih situacija koje prođu “filter” ispred. Ovoga puta falilo je svega toga osim ogromnog prostora kojeg je Rijeka svjesno ostavila i još teže zatvarala u pohodu na pobjedu nakon zaostatka, a Slaven je zasluženo uzeo – ponuđeno.