Jedan bod iz tri utakmice, od koje su dvije odigrane na domaćem terenu, kratki je to rezime zasad neuspješnog trenerskog učinka Sersea Cosmija, koji je u Rijeku doveden kako bi obezglavljenu i preplašenu momčad, s nikad lošijim ulaskom u sezonu otkad je HNL-a, pokušao vratiti tamo gdje i pripada – u vrh hrvatskog nogometa.
Broje se samo bodovi
Realno gledajući, i rezultatsko/ trenerskom krizom uzdrmani Osijek, baš kao i Hajduk, koji je dan prije ogleda s Rijekom ostao bez trenera Dambrauskasa, i uoči su se tih susreta, a odigrane utakmice to su i pokazale, činili kao neka druga dimenzija u odnosu na aktualnu Rijeku, koja na terenu u prvoj četvrtini prvenstva gotovo ničime nije pokazala da zaslužuje bolje mjesto na ljestvici od onog kojeg je imala nekoliko kola zaredom. Ako Rijeka nije imala nikakve šanse u dvoboju protiv Osijeka, koji je čini se našao svoj put prema gore, i Hajduka koji je na krilima Marka Livaje i vrlo dobrih igara iz prošle sezone upao u zamku (pre)naglašenih vlastitih očekivanja, onda se svega jedan osvojeni bod protiv Šibenika svakako može svesti pod razočaranje. Na kraju su novopečeni U-23 reprezentativac Nediljko Labrović i vratnica spasili Rijeku od još jednog slobodnog pada i poniranja na dno, no ovoga puta poraz bi, prema svemu viđenom na Rujevici, bio zaista nezaslužen.
Na kraju se samo broje bodovi, u ovom slučaju jedan koji je bio dovoljan da Rijeka barem minimalno probije tu negativnu psihološku blokadu i s tim bodom više na reprezentativnu pauzu ode kao pretposljednja momčad.
Trener Cosmi nije napravio čudo, malotko se i nadao čudu vidjevši na koji način Rijeka igra, bez žara, pritiska, organiziranog napada i čvrste obrane. Bez elementarnih osnova u igri, koje su na kraju rezultirale s jednim udarcem u okvir gola u dva susreta odigrana pod talijanskim stručnjakom!
Susret protiv Šibenika pokazao je osjetni pomak na planu igre, iako treba kazati i da je Šibenik za takvo nešto bio protivnik po mjeri, momčad trenera Čanadija praktički nije stvorila ozbiljnu napadačku akciju na susretu, dok je Lovre Rogić odigrao možda i svoju najbolju utakmicu za klub sa Šubićevca, u nekoliko je navrata spasio čiste golove. Rijeci kao da je i sreća ove sezone okrenula leđa, no sreću treba i isprovocirati, očito je božica Fortuna uzela u obzir sve dosad odigrane utakmice Rijeke i uvidjela da ova momčad još uvijek nije vrijedna nagrade...
Brojni nedostaci
Cosmi je i prije Šibenika kazao da za njega pravo preuzimanje momčadi slijedi u reprezentativnoj pauzi, dva tjedna rada po njegovim uputama i uz njegovu pomoć trebali bi Rijeci dati neki novi, nikako gubitnički pečat kojeg si je sama “opalila” posred čela, no jedno je sigurno - pred osebujnim talijanskim stručnjakom jako je veliki posao i velika odgovornost. Jer, ako se nitko nije nadao “magiji” u protekla tri kola, onda se barem očekivao veći rezultatski pomak i veće “provjetravanje” svlačionice, koje bi, prema najavama, i trebalo uslijediti u ovoj pauzi, nekoliko je igrača Bijelih koji svojim radom i igrama do danas nisu pokazali da im je mjesto u Rijeci, a nakon 10 odigranih kola to više ne može biti slučajnost.
Osim rostera, stručni stožer će se morati pozabaviti i tjelesnom pripremom igrača koja je svakakva, ali prvoligaška nije. Baš kao što jasan manjak kvalitete više nije slučajnost, slučajnost više nisu niti (pre) česte ozljede igrača koje nisu rezultat nekih opasnih duela ili naleta protivničkih igrača, nešto se očito ne radi kako treba kada Rijeka u posljednja četiri susreta zaredom mora raditi prisilne prijevremene izmjene, uz konstataciju da je i nekoliko igrača koji su igrali te susrete, uključujući i posljednji protiv Šibenika, igralo “načeto”.
Vremena za plakanje jednostavno nema, možda su dva tjedna dobrodošle pauze i premalo da se brojni nedostatci ove momčadi pokušaju korigirati, no izbora naprosto nema. Baš kao i vremena za lutanje i isprobavanje, Rijeka još od srpnja ne zna za pobjedu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....